Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ kao najstarija i temeljna organizacija kulture Bošnjaka, odnosno bošnjačka kulturna matica s tradicijom od 1903. godine, posebnu pažnju posvećuje bosanskom jeziku te i ove godine obilježava 29. avgust kao Dan bosanske pismenosti. 

Predsjednik Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ i redovni profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Sanjin Kodrić izjavio je da je to dan kad je 1189. godine napisana ili izdana Povelja Kulina bana kao najstariji sačuvani bosanski državni dokument, ali ujedno i temeljno važan dokument bosanske pismenosti kao takve.

Sanjin Kodrić naglašava kako Povelja Kulina bana nedvojbeno potvrđuje postojanje bosanske države u ranom srednjem vijeku, uključujući i njeno bosansko ime, baš kao što potvrđuje i povijesni kontinuitet bosanskog jezika i njegove višestoljetne pisane tradicije. 

Ona je prvorazredni historijski izvor od ključne važnosti za potvrdu milenijske povijesti Bosne, kao i njenog – bosanskog jezika, odnosno bosanske pismenosti, što su bili neki od razloga zbog čega je Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ 2019. godine, na 830. godišnjicu Povelje Kulina bana, 29. avgusta proglasila Danom bosanske pismenosti.

Dan bosanske pismenosti Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“, ove godine obilježava u saradnji s Institutom za jezik Univerziteta u Sarajevu i Muzejom književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, kao institucijama s kojima blisko sarađuje. 

S Institutom za jezik, između ostalog, Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ radi i na novom pravopisu bosanskog jezika, a s Muzejom književnosti i pozorišne umjetnosti redovno realizira brojne zajedničke projekte. Uz prof. dr. Sanjina Kodrića, autori izložbe su i Erma Ramić-Kunić i Alen Kalajdžija iz Instituta za jezik.

U Galeriji Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti povodom ovog dana i u duhu te saradnje bit će postavljena izložba Slovom o slovu: Tragovima bosanske pismenosti, koju će Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ darovati Institutu za jezik i Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti, kao i drugim ustanovama i organizacijama u Bosni i Hercegovini i inostranstvu zainteresiranim za afirmaciju bosanskog jezika i pismenosti na bosanskom jeziku.

– Riječ je o dokumentarnoj izložbi o povijesti pismenosti na bosanskom jeziku od srednjeg vijeka, pa sve do novijeg vremena, zaključno s početkom austrougarskog perioda. Izložba pokazuje duboku historijsku ukorijenjenost i dugu tradiciju bosanskog jezika, ali i pismenosti na bosanskom jeziku, čiji se začeci javljaju upravo u dalekom srednjem vijeku, dok se njezin razvoj odvija tokom svih narednih stoljeća. Sve ovo vrijeme, a stjecajem različitih povijesnih okolnosti, tradicija bosanske pismenosti usložnjavala se, učinak čega jeste i višestrukost pisama bosanskog jezika, među kojima su najprije glagoljica i njezine različite varijante, od kojih je za Bosnu karakteristična glagoljica poluoblog tipa, potom posebna varijanta stare ćirilice, tzv. zapadna ćirilica bosanskog tipa, zatim bosančica te arebica, nakon čega slijede različite starije varijante ćirilice i latinice, kao i, napokon, savremena ćirilica i savremena latinica, odnosno ćirilica i latinica kakve danas poznajemo i koristimo – kaže Kodrić.

U skladu s tim, pojašnjava sagovornik, izložba predstavlja svu složenost i raznolikost bosanske pisane tradicije, počev od Humačke ploče, koja je nastala najvjerovatnije krajem 10. ili početkom 11. vijeka, pa nadalje, okupljajući tekstove na različitim bosanskim pismima i hronološki prikazujući razvoj bosanske pismenosti, pri čemu se izdvajaju tekstovi koji su nastajali uglavnom od 12. do početka 20. vijeka.

– Iz srednjovjekovnog perioda izložena su dva korpusa: religijski, koji uglavnom pripada vjerskim tekstovima Crkve bosanske, i svjetovni, koji odražava narodnu starobosansku pismenost. Srednjovjekovna vjerska pisana tradicija koja se razvijala u okvirima bosanske redakcije staroslavenskog jezika predstavljena je tekstovima bosanskih četveroevanđelja, zbornika i odlomaka apostola. Svjetovna srednjovjekovna pismenost koja se razvijala u okvirima starobosanskog jezika prikazana je tekstovima iz korpusa epistolarne pismenosti – to su povelje i darovnice bosanskih banova i kraljeva te korpus epigrafske pismenosti, koja obuhvata natpise na stećcima i građevinama – kazao je Kodrić.

Iz historije bosanskog jezika u vremenu osmanske te austrougarske vlasti u Bosni predstavljeni su, također, različiti žanrovi pismenosti, a koji obuhvataju tekstove na bosančici, arebici, ćirilici i latinici.

Izloženi tekstovi

– Od bosaničnih tekstova izdvajaju se takozvana krajišnička pisma, ali i neki vjerski tekstovi Crkve bosanske poput Kunovskog zapisa iz 16. vijeka te katoličke crkve, što se prije svega odnosi na franjevačku književnu tradiciju, kao i vrlo zanimljivi bosanični natpisi na muslimanskim nišanima, a tu je i primjer bilježenja usmene književnosti na bosančici itd. Na arebici se predstavljaju tekstovi iz također različitih žanrova: poezija, proza, leksikografija i filologija, ali i drugi, uglavnom kasniji arebički tekstovi, uključujući i izdanja štampana arebicom iz perioda austrougarske vlasti u Bosni. Od starih latiničnih tekstova izloženi su tekstovi iz vjerske tradicije, zapisi usmenog književnog stvaranja, dokumenti iz razvoja školstva i sl., nakon čega slijede neki od prvih bosanskih tekstova na savremenoj ćirilici i latinici, odnosno tekstovi koji su bili posebno značajni za usvajanje ovih pisama u bosanskoj pisanoj praksi – precizira sagovornik.

Kao zanimljivost navodi da se, uz brojne druge slabo ili nimalo šire poznate pojedinosti, u Bosni još 1866. godine počinje zvanično koristiti savremena, Vukova ćirilica, dakle dvije godine prije negoli je zvanično prihvaćena u Srbiji, i da je baš Vukovom ćirilicom napisana prva pjesma koja najavljuje kasniju bošnjačku preporodnu i uopće noviju književnost, a koja se cjelovito razvija tek nakon austrougarske okupacije Bosne 1878. godine i prelaska Bošnjaka na „zapadnu“ pismenost, to jeste savremenu latinicu i ćirilicu.

Dokumenti iz historije bosanske pismenosti

– Izložbom je obuhvaćeno oko 100 dokumenata iz historije bosanske pismenosti, a koji i pojedinačno, a posebno kao cjelina zorno ukazuju na bogatstvo i raznolikost bosanske pisane baštine, o kojoj se još uvijek malo, premalo zna, što je jedan od razloga da se bosanski jezik i danas nedovoljno uvažava kao takav, pri čemu izložba bez i najmanje sumnje pokazuje i dokazuje zbilju bosanskog jezika i njegovu historijsku i kulturnu utemeljenost – rezimira Kodrić koncept izložbe.

Dan bosanske pismenosti ove godine praktično će se nastaviti danima bosanske pismenosti jer će izložba biti postavljena u Sarajevu sve do 14. septembra, a 8. septembra, na Međunarodni dan pismenosti, Erma Ramić-Kunić, naučna saradnica Instituta za jezik, održat će i prigodno javno predavanje o temi Bosanska pismenost i pismenosti svijeta, čime će se na još jedan važan način kontekstualizirati fenomen bosanske pismenosti, ovaj put u globalnoj perspektivi.

Nakon Sarajeva, izložba će biti postavljena i u drugim gradovima u Bosni i Hercegovini, ali i u regiji te uopće inostranstvu, naročito u važnim slavističkim centrima, što će biti još jedan značajan prilog međunarodnoj afirmaciji bosanskog jezika.

– To je naš cilj posebno za 2023. godinu kao godinu u kojoj, inače, Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ obilježava svoj veliki jubilej – 120. godišnjicu osnivanja, a kad također očekujemo i da bude objavljen novi bosanski pravopis, čime s Institutom za jezik na najbolji način nastavljamo projekt institucionalnog normiranja bosanskog jezika koji smo započeli još 1996. godine, kad je upravo Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ obavila prvi pravopis bosanskog jezika kao takvog i tima omogućila njegovu kako domaću, tako i međunarodnu afirmaciju – kaže na kraju razgovora za Fenu Sanjin Kodrić, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ i redovni profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu povodom predstojećeg Dana bosanske pismenosti i izložbe „Slovom o slovu: Tragovima bosanske pismenosti“, koja će biti otvorena sutra, piše Fena.