Alternativni i jeftiniji načini grijanja bili bi dostupni da je realiziran projekt izgradnje toplovoda iz Kaknja ka Sarajevu, a ovisnost glavnog grada BiH o ruskom plinu bila bi manja.
Iako je studija o izgradnji toplovoda predstavila brojne benefite, ovaj generacijski projekt još nije realiziran i godinama tapka u mjestu.
Jedan od glavnih zagovornika ove ideje je prof. Izet Smajević, koji je svoj radni vijek posvetio energetskim projektima.
Prof. Smajević za „Avaz“ kaže kako su oni koji su u poziciji da donose odluke, nažalost, donijeli one koje su pogrešne te su neaktivni.
- To je šteta. Urađena je studija, vidjelo se da je to isplativo. U arhivu se mogu naći pokazatelji koliko je ovaj projekt koristan, tu su pokazatelji, zaštitila bi se okolina, energija iz uglja koji ovdje iskopamo bila bi udvostručena, jer 70 posto energije bacimo, a mogli bismo od toga iskoristiti barem još pola - objašnjava Smajević.
Kako ističe, došlo bi do gašenja lokalnih ložišta, ali bi se i sačuvao novac koji se, između ostalog, daje za kupovinu plina.
- Treba voditi računa o vlastitoj ekonomiji. Implementacija ovog projekta, sa svim pozitivnim efektima, ne znači prekid upotrebe plina u BiH zato što bismo taj plin migrirali u područja na obroncima Sarajeva, tamo gdje je manje isplativo, gdje je lakše dovesti plin nego toplu vodu - kaže Smajević.
Ipak, iako su benefiti izgradnje ovog toplovoda očiti i višestruki, realizacija projekta je u stagnaciji. Pitali smo profesora zašto je to tako.
- Ja mislim da ne znaju, a opet ne mogu da vjerujem da ne znaju, jer je to tako jednostavno razumjeti i prihvatiti kao istinu. Ima studija projekta. Da li ima neki drugi razlog? Ako ima, onda je to zastrašujuće, ako neko svjesno opstruira nešto što zna da je korisno, to je onda za zatvor. Ljudima koji upravljaju zemljom smo dali povjerenje, pa je onda manje bolno misliti da ne znaju - zaključuje Smajević.