Približava se 31. maj, koji u historiji BiH ima krvavo, nečovječije i zvjersko značenje. Dan bijelih traka obilježava se u znak sjećanja na žrtve stravičnih zločina nad Bošnjacima koji su na taj datum 1992. godine počeli nakon što je izdata naredba od Kriznog štaba nasilno instalirane vlasti tadašnje općine Prijedor, a kojom se nesrpskom stanovništvu naređuje isticanje bijelog platna na svojim domovima, dok je nesrpsko stanovništvo na javnim mjestima moralo nositi bijele trake na nadlakticama.

Etničko čišćenje

Time je počelo etničko čišćenje, a za tri i po godine rata ubijeno je 3.176 osoba, među njima 102 djece mlađe od 18 godina.

A upravo na Dan bijelih traka, članovi Omladinske organizacije „Princip“ žele na Malom gradskom trgu u Prijedoru slaviti rođendane, i to one premijera Mađarske Viktora Orbana i vlasnika „Pink“ televizije Željka Mitrovića.

Podnijeli su za to zahtjeve Policijskoj upravi, a planirano je da skup bude održan od 10 do 14 sati i, kako su najavili, očekuje se više od 1.000 ljudi.

Nova je to provokacija i stavljanje soli na ranu preživjelim prijedorskim žrtvama i porodicama ubijenih.

Predsjednik Skupštine grada Prijedora i bivši logoraš Mirsad Duratović kaže da je za to saznao u petak kasno navečer te da je već u subotu razgovarao s gradonačelnikom Prijedora i načelnikom MUP-a i rečeno mu je da odobrenje za skup neće biti izdato.

Najviše boli

- Ovdje pojedinci ne žele priznati postojanje logora i ratnih zločina, a ni više od 50 presuda za ratne zločine u Prijedoru nije dovoljno da konačno shvate i prihvate činjenicu da je ovdje neko, u nečije ime, činio ratne zločine. Ovdje se radi o danu obilježavanja stradanja djece. Jeste Dan bijelih traka, ali on je i dan stradanja prijedorske djece, njih 102. To najviše boli. Zar ima ovdje neko kome ni stradanje djece više nije sveto - kazao je Duratović.

Smatra da i ovaj sam čin prelazi sve granice.

- Svako negiranje ratnih zločina, žrtava pokazuje neljudskost onih koji to čine. Od 102 poginule djece, imamo 10 roditelja koji još žive u Prijedoru, a manje od 5.000 povratnika ovdje živi. Pa ovdje više nema ko ni na ulice izaći - kazao je Duratovć.