Značajan dio svoje akademske karijere profesor filozofije na američkom državnom univerzitetu Southern Connecticut, Dejvid Petigru (David Pettigrew) posvetio je Bosni i Hercegovini, žrtvama genocida i zločina širom naše zemlje, logorašima, te potrebi memorijalizacije mjesta masovnih ubistava civila.
Sa profesorom Petigruom, koji je član programa za izučavanje genocida na univerzitetu Yale, međunarodnog tima eksperata na kanadskom Institutu za istraživanje genocida, te član odbora Bosansko-američkog centra za istraživanje genocida iz Chicaga, razgovarali smo o aktuelnoj situaciji u BiH, uzrocima krize i njegovim očekivanjima od visokog predstavnika, međunarodne zajednice, SAD-a…
Ratni ciljevi
Poštovani profesore Pettigrew, godine svog života i akademske karijere posvetili ste borbi za pravdu za žrtve rata u BiH. Šta vas motivira da ne odustajete od te borbe?
- Inspirirali su me ljudi u Bosni, posebno mladi, koji su proživjeli međunarodnu agresiju i genocid od 1992. do 1995. godine, i koji su nekako držali svoja srca otvorena za nadu da će iznošenje istine o genocidu dovesti do pravde. Inspirirala me je snaga onih koji su pretrpjeli velike gubitke članova porodice i koji su pretrpjeli uništenje svijeta u kojem su živjeli, ali odbijaju da odustanu i nastavljaju borbu za pravdu. Dok je u Foči zabranjeno obilježavanje mjesta stradanja, preživjeli godišnjice obilježavaju na mostu na Drini.
Imao sam čast da učestvujem u ovom sjećanju 1. avgusta ove godine. Inspirirala su me ova nastojanja da se zapamti istina, osigura da žrtve ne budu zaboravljene, a počinioci budu privedeni pravdi. Inspirirala me je i posjeta Aladža džamiji, gdje sam se susreo sa imamom i ostalim članovima zajednice. Bio sam i na stratištu između Foče i Kalinovika, kod sela Jeleč, sa preživjelim rođacima žrtava čiji posmrtni ostaci još uvijek nisu pronađeni. Posvećeni su tome da govore istinu kako njihovi najmiliji ne bi bili zaboravljeni. Veliku inspiraciju crpim iz tihe odlučnosti Fate Orlović da se pravoslavna crkva, koja je nelegalno postavljena, ukloni sa svoje imovine. Posjetio sam nanu Fatu 2009. godine da izrazim svoju solidarnost i bio sam zadivljen njenom hrabrošću i odlučnošću. Osjećam da nam je svima sada potrebna ista hrabrost i odlučnost.
Kako vidite trenutnu situaciju u BiH i šta je uzrok novih, sve intenzivnijih napada na ovu zemlju?
- Trenutna situacija je nastavak oživljavanja nacionalističkih i secesionističkih impulsa u protekloj deceniji, sa naporima u RS i među nacionalistima bosanskih Hrvata da potkopaju suverenitet Bosne. Moglo bi se reći da je to nastavak ratnih ciljeva međunarodne agresije, nastavak ciljeva udruženih zločinačkih poduhvata koji su djelovali iz Srbije i Hrvatske. Bilo je i vanjskih snaga koje potkopavaju suverenitet i teritorijalni integritet Bosne. Izdavani su takozvani “nonpapers”.
Jedan od njih, porijeklom iz Slovenije, špekulirao je o “mirnom raspadu” Bosne. Ruska Federacija se takođe pojavila kao zloćudan utjecaj u regionu. Dakle, postoji niz snaga koje nastoje destabilizirati Bosnu. Trenutna secesionistička retorika iz RS, koja se temelji na takvim prijetnjama iz protekle decenije, može se posmatrati kao nastavak njenog osnivačkog genocidnog projekta.
Bonske ovlasti
Da li je proglašenje zakona o zabrani negiranja genocida od strane bivšeg visokog predstavnika Inzka bio samo okidač i izgovor za Dodikov put ka secesiji ili je on zaista važan za RS?
- Zakon protiv negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca bio je šok za Milorada Dodika, jer je to prvi istinski napor da se uspostavi vladavina prava u protekloj deceniji. RS je u protekloj deceniji nastojala da prkosi Ustavnom sudu, o čemu je detaljno izvještavao bivši visoki predstavnik Inzko u svojim redovnim izvještajima Vijeću sigurnosti UN-a. Mislim da je gospodin Dodik bio šokiran simboličnom obnovom vladavine prava, jer je to značilo da RS više ne može nekažnjeno djelovati.
Stoga je novi zakon bio istorijska odluka. U mjeri u kojoj je Bosna društvo koje se oporavlja od genocida, bilo je ključno primijeniti zakon koji će se oduprijeti i spriječiti poricanje genocida koje prijeti da podstakne ponavljanje zločina i koje retraumatizira preživjele. Kada se trenutna situacija stabilizira, bit će važno u potpunosti implementirati zakon, procesuirati poricanje i veličanje osuđenih ratnih zločinaca i razviti kulturu pravnog otpora tome.
Ni nakon sastanka sa gospodinom Escobarom Dodikov kurs se nije promijenio. Od njega čujemo nastavak iste priče – vraćanje državnih nadležnosti na entitetski nivo.
- Čini se da bi izjave gospodina Dodika, nakon njegovog sastanka sa zamjenikom pomoćnika sekretara Escobarom, trebale uvjeriti međunarodnu zajednicu u njegove namjere. Sve je veći konsenzus da ga treba ukloniti sa funkcije, vjerovatno korištenjem bonskih ovlaštenja. Istovremeno, trebalo bi strateški uvesti sankcije članovima njegove stranke. Vjerujem da u namjerama gospodina Dodika nema greške. Samim stvaranjem RS je nastojala, kao što je detaljno navedeno u presudi MKSJ protiv Karadžića, da trajno ukloni nesrbe sa svoje teritorije. Nakon Dejtonskog sporazuma, RS je nastavila da nesmetano sprječava povratak Bošnjaka, kroz različite oblike psihološkog zastrašivanja i očigledne diskriminacije, kako bi nastavila slijediti svoj genocidni cilj etničke homogenosti. Međunarodna zajednica treba da shvati da su tvrdoglava upornost gospodina Dodika u poricanju genocida, govoru mržnje, prijetnjama otcjepljenjem i vojnom silom u protekloj deceniji, nagovještaj ponavljanja zločina. Zamjenik pomoćnika sekretara Escobar i visoki predstavnik Schmidt ne bi trebali imati iluzija o ovoj namjeri. Analitičari i aktivisti za ljudska prava moraju pomoći da međunarodna zajednica postane svjesna ove prijetnje.
Podrška Rusije
Koliko je međunarodna zajednica svojom neodlučnošću doprinijela ukupnoj situaciji i da li očekujete da će potezi predsjednika Bajdena i njegovih predstavnika na Balkanu biti energičniji i konkretniji?
- Vjerujem da međunarodna zajednica nije razumjela međunarodnu agresiju i genocid koji su počinjeni u Bosni od 1992. do 1995. godine. To nerazumijevanje je spriječilo efikasnu i pravovremenu intervenciju. Međutim, ako međunarodna zajednica 1992. nije shvatila genocidnu namjeru – nazivajući je “građanskim ratom” ili “vjekovnom mržnjom” – 13. decembra 1995. Tadašnji američki senator Joseph Biden osudio je zločine bosanskih Srba kao genocidne, nazvao ih “srpskim genocidnim poduhvatom” i “sirovim, nepatvorenim genocidom”. U tom važnom govoru on je svoju posvećenost Bosni objasnio kao privrženost pravdi i obećanju “nikad više”, obećanju da se nešto poput holokausta ili genocida nikada neće ponoviti. Zato se nadam da će njegovi imenovani predstavnici pristupiti pregovorima iz njegove perspektive i s njegovom posvećenošću. Posljednjih sedmica državni sekretar Blinken i zamjenik pomoćnika sekretara Escobar dali su važne izjave naglašavajući podršku SAD-a suverenitetu Bosne i njenom putu u EU i NATO.
Da li je kriza na zapadnom Balkanu posljedica jačanja i ruskog uticaja u ovom dijelu Evrope?
- Mislim da ste u pravu da se trenutni zastoj u Bosni može pratiti do ponovnog pojavljivanja uticaja Ruske Federacije u regionu. Rusija podržava nacionaliste bosanskih Srba, i nacionaliste bosanskih Hrvata kako bi narušila suverenitet Bosne. Sjećam se posjete ministra vanjskih poslova Lavrova RS u decembru 2020. godine kada nije bila istaknuta državna zastava i kada je gospodin Dodik uručio ministru Lavrovu pozlaćenu pravoslavnu ikonu koja je navodno bila iz Donbasa. Poklon koji predstavlja ono što je nazvao “bratskim vezama”. Ruska ambasada u BiH i Ministarstvo vanjskih poslova Ruske Federacije davali su redovne izjave u kojima omalovažavaju status Bosne kao suverene nacije. Ministar Lavrov je, na primjer, upozorio na bilo kakve izmjene Dejtonskog mirovnog sporazuma, a iz Ambasade navode da je Bosna sastavljena od dva entiteta, što je još jedan napad na suverenitet BiH. Ruska ambasada je najavila da će morati reagovati ako Bosna uđe u NATO. Dakle, Moskva se opire euroatlantskim integracijama BiH. Ovaj zloćudni uticaj Rusije svakako bi trebalo da bude stvar od najveće hitnosti za predsednika Bajdena i njegov tim.
Neposredno nakon njegovog imenovanja, pisali ste visokom predstavniku i tražili da svojom odlukom proglasi spomen-područja u BiH. Jeste li ikada dobili odgovor?
- Još nisam dobio odgovor. Svakako je pošteno reći da je Visoki predstavnik bio zaokupljen trenutnom krizom i svojim detaljnim izvještajem Vijeću sigurnosti UN-a, ali još uvijek se nadam i radujem s njim, zajedno s predstavnicima udruženja žrtava. Želimo razgovarati o potrebi da se podrži ljudsko pravo na memorijalizaciju i istinu. U RS preživjelima je onemogućeno postavljanje spomen-obilježja na mjestima zločina, dok se počinioci veličaju. Preživjeli su tražili dozvolu za postavljanje spomen obilježja na brojnim lokacijama kao što su Koncentracioni logori Omarska (Prijedor), Barutni magacin (Kalinovik) i Bolnica Koštana (Stolac). Napisao sam pismo Radnoj grupi za BiH, tražeći od Visokog predstavnika da na ovim mjestima, kao i drugim mjestima zločina, kao što su Foča i Višegrad, uspostave zaštićena nacionalna memorijalna mjesta za žrtve, kako bi se pamtilo, a istinu znale i generacije koje dolaze. Mislim da Visoki predstavnik ima model kako to uraditi, jer je Memorijalni centar Srebrenica osnovan sa četiri odluke tri visoka predstavnika tokom sedam godina. Podrška memorijalizaciji sjećanja i pravu na istinu je ključna inicijativa u interesu restorativne pravde u društvu koje je pretrpjelo genocid. Istovremeno, smatram da bi Visoki predstavnik trebao ukloniti spomenike koji veličaju osuđene ratne zločince, poput murala Ratka Mladića na ulazu u Kalinovik, te ploče sjećanja na Mladića na brdu Vraca na poziciji sa koje su građani Sarajeva su napadnuti, jer se njima krši Krivični zakon BiH.
Građanske komisije
Da ste kojim slučajem imenovani za visokog predstavnika i da su bonska ovlaštenja, umjesto u fioci Christiana Schmidta, u vašim rukama, koje bi bile vaše prve odluke?
- To je zanimljivo pitanje. Visoki predstavnik Inzko bio je vrlo kvalifikovan, nakon dugogodišnjeg iskustva u regionu na dužnostima u Beogradu, Sandžaku i Sarajevu. Pisao je detaljne i odlične izvještaje Savjetu bezbjednosti UN-a o Dodikovim prijetnjama miru. Činilo se da je problem što ga niko nije slušao. Razvio je važan odnos sa Majkama Srebrenice i prije penzionisanja otišao je u Foču, na primjer, i protestirao zbog murala koji slavi Ratka Mladića. Schmidt, koji je nov na toj poziciji, pripremio je odličan izvještaj za UN o trenutnoj krizi i pozvao međunarodnu zajednicu da ne potcjenjuje prijetnju miru. Opet, da li to neko sluša? Za to što pitate nema mnogo šanse, jer ja vjerovatno nemam odgovarajući diplomatski temperament, ali godinama govorim da je gospodina Dodika trebalo smijeniti sa funkcije zbog njegovih prijetnji miru i govora mržnje.
To je neprihvatljivo u društvu koje je doživjelo genocid. Iskoristio bih bonske ovlasti za uspostavljanje zaštićenih nacionalnih memorijalnih mjesta u bivšim koncentracionim logorima i mjestima zločina. Postoje i važne inicijative koje ne zahtijevaju bonska ovlaštenja. Sazvao bih multietničke građanske komisije kako bi razgovarali i podigli svijest o negiranju genocida, veličanju ratnih zločinaca i potrebi za nacionalnim spomen - obilježjima. Druga komisija bi raspravljala o reformi izbornog zakona. Poenta bi bila da se strukturira široka uključenost građana u probleme sa kojima se Bosna suočava. Sa zadovoljstvom sam pročitao da je Visoki predstavnik održao sastanke s predstavnicima nevladinih organizacija kako bi razgovarao o prijedlozima za reformu izbornog zakona. Izneseni su brojni obećavajući prijedlozi koji pokazuju da ima mnogo Bošnjaka, Srba i Hrvata koji bi cijenili istinski demokratsko civilno društvo. U te razgovore bih uključio i pripadnike dijaspore kojima je jako stalo do budućnosti Bosne.
Kako prevazići sukobe u BiH i na Balkanu? Je li ubrzano pristupanje NATO-u dio rješenja?
Da, smatram da članstvo u NATO-u, zajedno sa članstvom u EU, treba ubrzati. To je imperativni cilj za restorativnu pravdu za BiH. Bosna je bila žrtva međunarodne agresije i genocida i kako bi međunarodna zajednica ispravila pogrešno trebalo bi taj put ubrzati. Vjerujem da je to cilj koji bi trebao biti apsolutni prioritet za visokog predstavnika, državnog sekretara Blinkena i Josepa Borrella, visokog predstavnika Evropske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku. Ubrzavanje pristupa BiH EU i NATO-u također bi bio način da se otupi rusko miješanje u regionu. Koliko se sjećam, NATO je poboljšao Akcioni plan za članstvo za Bosnu 2018. godine, a članovi Predsjedništva su podnijeli traženi Godišnji nacionalni program do kraja 2019. Stoga mi se čini da NATO već ima ovlaštenje da preduzme ozbiljno planiranje u vanrednim situacijama kako bi odgovorio na trenutnu prijetnju nacionalnom suverenitetu BiH, pa i praktičnim koracima na osiguranju mira.
Vidite li svijetlu budućnost za ovaj dio svijeta ili smo zaista ostali bez nade da će u dogledno vrijeme mladi ovdje ostati, da ćemo umjesto o podjelama i ratu razgovarati o nekim drugim temama?
- Iako posljedice međunarodne agresije i genocida opterećuju preživjele, podložne retraumatizaciji, vjerujem da je važno razviti kulturu sjećanja za koju se preživjeli i bore. Upravo ta borba pokazuje otpornost preživjelih, koji se opiru poricanju i idu naprijed suočavajući se s prošlošću. Postoji velika nada u udruženja žrtava koja traže pravdu u Foči, Kozarcu, Srebrenici, Višegradu i drugdje, velika je nada i obnova Aladža džamije, ali i u razvoj kulture sjećanja i otpora koji insistira na tome da žrtve nikada neće biti zaboravljene. Ta posvećenost istini formira snažnu zajednicu sa zajedničkim vrijednostima.
