Angela Merkel broji posljednje dane na mjestu najmoćnije osobe Evrope. Njemačka kancelarka je kao jednu od lokacija za svoju „oproštajnu žurku“ odabrala Srbiju i njen glavni grad Beograd, gdje se sastala s predsjednikom Aleksandrom Vučićem.
Dan poslije Merkel se u glavnom gradu Albanije Tirani sastala s ostalim liderima zapadnog Balkana.
Dakle, prvo Vučić, pa onda svi ostali. Ovo je dakako veliki plus za Aleksandra Vučića, jer ovim potezom Merkel šalje jasan znak koga Njemačka smatra liderom i najvažnijim partnerom u ovom dijelu Evrope.
To je nakon susreta u Predsjedništvu BiH s novim visokim predstavnikom Kristijanom Šmitom (Christian Schmidt) prokomentirao i Željko Komšić, kojem kancelarkino ponašanje očito nije po volji te je javno zapitao zašto „Merkel dolazi Vučiću na noge“.
- Nemam dileme da u institucijama u Berlinu nedostaju neke informacije, samo je pitanje šta je cilj te politike. Ako je cilj praviti od Srbije regionalnog šefa, to neće ići. To sam rekao i Šmitu. Možemo biti jednaki i samo na toj osnovi možemo razgovarati. Nema više gazda na Balkanu - poručio je na kraju Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva BiH.
Nije propustio priliku ni da „naruži“ Šmita, za kojeg je rekao da je „neupućen“.
I dok Merkel, kako Komšić kaže, „dolazi Vučiću na noge“, on u svom stilu daje bahate izjave pune lažne samouvjerenosti kako nešto ne može prolaziti i kako nema gazda. A pravo pitanje na koje bi Komšić i njegovi partneri iz SDA trebali odgovoriti je zašto Merkel dolazi Vučiću na noge, a ne njemu, odnosno njima.
Tačnije, koji su konkretni učinci njegovog sjedenja u Predsjedništvu koje je, kad uračunamo prethodna dva mandata, već ušlo u 12. godinu?
Tih 12 godina očito nije bilo dovoljno za Komšića da uspostavi bilo kakve ozbiljnije diplomatske odnose s bilo kojim državama ili državnikom svijeta. Članovi Predsjedništva od svjetskih lidera uglavnom nemaju susret ni s kim.
Gdje je i kome on gazda? Da ima gazdu i da nije nimalo impresivan, jer i sam robuje i vlastitoj ženi i turskom lideru, to znamo.
Za razliku od Beograda, u Sarajevo odavno već ne dolazi niko od ozbiljnih državnika, osim povremeno Erdoana (Erdogan) da s Dodikom dogovara ozbiljnije projekte, a kod Izetbegovića učvrsti tradicionalnu lojalnost i servilnost.
Tipična Komšićeva reakcija na favoriziranje Srbije od Merkel i drugih evropskih lidera među Bošnjacima, nažalost, uglavnom nailazi na infantilne gnjevne reakcije o nepravednom i islamofobičnom svijetu.
Da, svijet u kojem živimo možda jeste nepravedan, no sami smo sebi krivi što u njemu nismo etablirali bolju poziciju.
Jedan primjer to odlično ilustrira. Organizacija “Bosnian Advocacy Center” (BAC) objavila je podatak da je RS na lobiranje samo u SAD potrošila 40 miliona KM. BiH, FBiH ili bilo koji kanton s bošnjačkom većinom na lobiranje u ovoj zemlji potrošili su - svi zajedno - nula KM. Dakle, to je slika angažmana i truda bošnjačkih „patriota“ i Komšića u vodećoj sili svijeta - nula KM.
Sjetimo se, u poratnim godinama bh. diplomatija imala je dobar položaj u svijetu, svakako mnogo bolji od tada izolirane Srbije. U posljednjih petnaestak godina, pod vodstvom Bakira Izetbegovića i njegovih partnera sa Željkom Komšićem na čelu, desio se potpuni obrat, odnosno međunarodna marginalizacija i svojevrsna samoizolacija BiH i Bošnjaka.
Komšićeva ljutnja i populizam nikome neće pomoći, a najmanje državi BiH. Kao što ni isprazno bahaćenje i teške riječi prema političkim predstavnicima vodećih evropskih sila zasigurno nisu nešto što će ispraviti rezultate Komićevog i Izetbegovićevog dugogodišnjeg lošeg rada.
Činjenica je da su Komšić i obavještajni i medijski krugovi bliski vladajućem SDA režimu posljednjih mjeseci počeli neselektivno „pucati“ na vodeću evropsku silu. Pokrenuli su svojevrsnu kampanju verbalnih napada na rukovodstvo Njemačke i novog visokog predstavnika Kristijana Šmita, sve uz optužbe da i Šmit i Merkel rade za neprijatelje BiH. Takva prljava hajka sigurno neće poboljšati položaj BiH i Bošnjaka. Naprotiv, može ih odvesti samo u još veću izolaciju.
