Daleko od nesnosnih gužvi na neumskim plažama, koje u špici sezone izgledaju poput mravinjaka, na suprotnoj strani, na kraju poluotoka Klek, nema ni desetak turista. U kristalno čistom moru kupaju se tik uz mjesto s kojeg se cijela BiH snabdijeva oradom, lubinom i školjkama.
Iako se s neumskih plaža čini da u toj pustoši gdje se smjenjuju kamen, drača i more nema života, ipak, kada zavirite u to područje, na sami vrh poluotoka, nekada kolokvijalno nazvano Turski rep, a danas samo Rep ili Donji Klek, s kojeg pogled puca na Pelješki most, saznat ćete da je to ko zna otkad stalni dom porodica Krmek.
Nekada ih je bilo 27, a sada su ostale četiri, s ukupno devet članova i stalnih mještana, uglavnom starijih. Mladi s djecom odselili su preko mora.
Uz Krmeke, Donji Klek su privremeno i povremeno nastanjivali Putice, Prkačini, Vukalovići i drugi koji su uglavnom tu zimovali sa stokom.
Do Kleka se dolazi lošim makadamskim putem u dužini od pet kilometara, koji je u takvom stanju više od 40 godina. Krmecima je dozlogrdilo delegirati prema Općini taj problem jer, kako nam priča Ivan Krmek, koji je s rođakom Dragom kompanjon za uzgoj ribe, sve se svede na istu priču - da u općinskoj kasi za to nema novca.
Nekada su, dodaje Anđelko Krmek, koji trenutno živi u Opuzenu, dok nije bilo ni tog puta, kozijom stazom išli u školu, ili čamcima. Oduvijek se tu teško živjelo. Porodice su se prehranjivale od krečana.
- Proizvodili smo kreč, cijela Makarska je napravljena odavde - kaže on.
Makadamski put nekako i trpe, ali to što nemaju pitku vodu postaje nesnošljivo. Zimu preguraju uz kišnicu, ali ljeti su prisiljeni kupovati vodu u cisternama. Sedam kubika plate 100 KM, a to im nekad bude dovoljno za samo tri dana. Ni struje nisu imali sve do rata. Stanovnici ovog mjesta, koje je pod zaštitom kao prirodni rezervat mediteranske flore “mediteranetum”, turistički ugoste samo svoje prijatelje koji ih pohode iz cijele BiH.
- Bez vode ništa nemaš. I kako se onda baviti turizmom? I uzgoj ribe sve je teži - govori Ivan.
- Nakon izgradnje hotela “Neum”, sada “Grand”, 1977. godine u Neumu se sve pokrenulo. Do tada Neum je bio selendra. Prvi predsjednik općine, pokojni Blago Dodig izvukao je neke pare od projekta ceste Stolac - Neum, koja se, evo, tek sad završava, i probio ovaj put s namjerom da se ovdje izgradi turističko-hotelsko naselje. Kada je “Agrokomerc” puk'o, sve je stalo - kazuje nam Ivan.