Murat Hurtić (60), rođen je u Grapskoj kod Doboja, selu kojeg su srpske snage 10. maja 1992. godine spalile, žene i djecu raselili, a 400 muškaraca odveli u logore. Za zločine i genocid u Grapskoj, njemački sud je na doživotni zatvor osudio Nikolu Jorgića, što je prva presuda na prostorima bivše Jugoosavije.
U logorima je bio i Murat Hurtić i njegova četiri brata. Kada se dokopao slobode, Hurtić je saznao da mu je ubijen brat Kasim. Tragajući za bratom i ostalim ubijenim Bošnjacima Doboja i okoline, Hurtić je počeo raditi u komisiji za razmjenu, a onda u tuzlanskom timu za traženje nestalih osoba.
Nikada bivši nastavnik ni sanjati nije mogao da će narednih 30 i više godina tragati za kostima ubijenih ljudi, otvarati masovne grobnice na stratištima od Doboja, Brčkog, Bosanskog Broda, do Podrinja. Da će svakog dana sa tuzlanskim timom za traženje nestalih, na čijem čelu je bio, pred očima svakodnevno gledati slike užasa likvidiranih beba, djece, trudnih majki, odraslih, sa povezima na očima, žicom zavezanih ruku i nogu.
Murat o tome teško priča, glas mu počesto zadrhti, a misli odlutaju nekuda daleko. Kako vrijeme odmiče, primjećujemo na njemu da ima potrebu da mladima ove zemlje ispriča sve užase koje je doživio u gorbnicama Glumina sa 274 ekshumirana tijela, Crni vrh sa 649 ekshumiranih, pobijenih ljudi, Snagovo sa sedam masovnih grobnica, Glogova sa tri masovne grobnice, Zeleni Jadar sa pet masovnih grobnica, Kazanbašča sa 13 grobnica, Doboj sa 100 ekshumiranih ubijenih Bošnjaka i Hrvata.
- Sve ovo vrijeme dok tragamo za masovnim grobnicama, vojska, policija i naredbodavci brojnih egzekucija, u kojima su zvjerski ubijene hiljade ljudi, posebno jula 1995. godine u Srebrenici, u RS znaju. Dovijali smo se na razne načine da dođemo do grobnica, počesto stavljajuću glavu u torbu. Radili smo to noću. A kada grobnicu otvorimo, a otvorili smo ih preko 150 masovnih, te 120 manjih i pojedinačnih, iz kojih smo ekshumirali oko 15 hiljada ubijenih ljudi, svojim očima često ne vjerujem u razmjere genocida - priča Hurtić.
Prisjeća se Hurtić ekshumacija u Hrečić Polju kod Bratunca u kojoj su pronađene kosti troje djece od 3,6 i 9 godina zajedno sa roditeljima, ubijenog dječaka Arhinela Kunića, pa kosti ubijene djece u grobnici Zaklopača.
U najvećoj masovnoj grobnici Crni vrh pronađene su kosti devet članova porodice Roma iz Skočića. Strijeljane je preživio samo Zijad Ribić. U grobnici Ogradica kod Vlasenice, duboko u šumi pronađena su tijela žena bez odjeće, što ukazuje na masovno silovanje.
- Teško je sve ove godine nositi te užasne slike u sebi. Teško je, kada u grobnici pronađemo dječiju cuclu, flašicu sa mlijekom, igračku i dječije kosti, ostati pri pameti i ne pitati se koje zvijeri pobiše djecu ili ko ubi nerođeno dijete u majčinoj utrobi. Ko strijelja 32 mojih starih i bolesnih sugrađana u Grapskoj, pa ih spališe u pekari i ukopaše, pa prekopaše, negdje kraj Bosne, da im se ni danas za kosti ne zna. Ko u 35 metara duboku Bišinu pećinu iznad Šekovića pobi pa baci 30 ljudi. Pola pobili, a polovinu žive pobacali u bezdan ubijajući ih bombama. Ko? - pitanje je koje ovaj hrabri čovjek često postavlja krvnicima i njihovim naredbodavcima.
