Kada je riječ o utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva, historijski zapis nam kristalno jasno otkriva - ovu poziciju, s izuzetkom 2006., kada je pobijedio Haris Silajdžić, redovno osvaja SDA. No, SDA-ov kandidat pobjeđuje tijesno, a nasuprot sebe redovno ima mnoštvo konkurenata iz opozicionih stranaka.

Historija greška

Tako je na posljednjim izborima u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva Šefik Džaferović pobijedio sa svega 18 hiljada glasova više od SDP-ovog kandidata Denisa Bećirovića, i to uz brojne pritužbe i svjedočenja o krađi glasova u korist Džaferovića, a nasuprot sebe je imao šest kandidata.

Slična priča bila je i 2014., kada je Bakir Izetbegović, uz ponovo brojne dokaze o krađi glasova, pobijedio ispred Fahrudina Radončića s 46 hiljada glasova razlike, a osim njih, bilo je još čak sedam kandidata, te 2010., kada je Izetbegović zvanično imao tek 20 hiljada glasova više od Radončića, uz ponovo brojne pritužbe i nepravilnosti. I tada je u utrci bilo još sedam kandidata, od kojih je na trećem mjestu završio dotadašnji član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić.

Drugim riječima - većina građana ne želi imati SDA-ovog kandidata za člana Predsjedništva. No, zahvaljujući činjenici da je BiH jedna od rijetkih država u kojima ne postoje dva kruga glasanja za predsjednika države, čime se osigurava njegov legitimitet od natpolovične većine, kao i da opozicione stranke redovno izlaze svaka sa svojim kandidatom, za SDA ostaje dovoljna vlastita mašinerija da sa svega 20 do 25 posto ukupnih glasova njihov kandidat pobjeđuje.

Nenaučena lekcija

Lekcija koju je opozicija trebala izvući iz svega ovoga jasna je - jedinstven kandidat za Predsjedništvo protiv bilo kojeg kandidata SDA donosi pobjedu, podijeljena opozicija najbolji je put da se u najvišu stolicu ponovo vrati Izetbegović.

No, s izuzetkom zrelog nastupa trojke na lokalnim izborima, svi su izgledi da će opozicija i 2022. ponoviti stare greške. Iako je do izbora ostalo još godinu i po, stranke opozicije već sada kreću sa soliranjima i međusobnim prepucavanjima oko kandidata za Predsjedništvo.

NiP je tako i zvanično obavijestio da će imati svog kandidata. Kao imena zasad se spominju Elmedin Konaković, ali i Denis Zvizdić (iako on i dalje o(p)staje u SDA). Izvjesno je, također, da će svog kandidata isturiti i SDP, ali SDP ima i unutrašnje turbulencije u vezi s osobom koju treba promovirati. U Predsjedništvu sebe odavno vidi Denis Bećirović, čemu se protive mnogi članovi SDP-a, pa je povodom toga i potpredsjednik SDP-a Vojin Mijatović poručio da bi na tom mjestu radije vidio predsjednika stranke Nermina Nikšića.

Kako sada stvari stoje, teško je očekivati da bilo NiP, bilo SDP popuste po pitanju kandidata. Zato bi tačka spajanja mogao biti zajednički nestranački kandidat trojke ili nekog šireg opozicionog saveza, no za takvo rješenje osnovni je preduvjet da se daleko po strani ostave sujete i lične ambicije.

Šta će uraditi Silajdžić

Kandidaturu, izgleda, razmatra i Haris Silajdžić, a da ga želi vidjeti na toj poziciji, otkrio je i novi lider Stranke za BiH Semir Efendić. Interes da se ponovo kandidira javno izražava i Mirsad Hadžikadić, a s uma ne treba smetnuti svakako ni Željka Komšića, za kojeg dominantno glasaju Bošnjaci. Fahrudin Radončić jedan je od rijetkih koji su već obznanili da nisu zainteresirani da se ponovo kandidiraju za Predsjedništvo BiH.