Decenijama već stanovnike BiH nikako da prođe nostalgija za prošlošću pa se, uprkos ukupnom napretku koje je donijelo vrijeme, period Titove Jugoslavije i danas spomene kao zlatno doba u svakom pogledu.

Bez viza

Iz sjećanja su potisnuti oduzimanje zemlje, verbalni delikti, inflacija i nestašice, žuljevi s radnih akcija i putovanja u Trst po farmerke, a zadržane uspomene na državu u kojoj su razlike među ljudima bile manje, u kojoj se besplatno školovalo, liječilo, zapošljavalo i s pjesmom gradilo, ali i ljetovalo i slobodno, bez viza, putovalo po cijelom svijetu.

Međutim, poređenja s ranijim sistemom više su odraz prave slike sadašnjosti u kojoj žive stanovnici BiH.

- Prirodno je da se ljudi sjećaju mladosti i osjećaju nostalgiju, ali mislim da je tada postojao sistem i da su institucije mnogo više zadovoljavale potrebe većine građana. Povjerenje u institucije je bilo znatno veće. Danas ne postoji sistem vrijednosti koji bi bio zajednički za sve i koji bi građanima predstavljao čvrst oslonac i pružao im sigurnost kakvu su imali tada. Već dugo godina bh. društvo karakterizira ozbiljna destrukcija institucionalnog sistema, a sadašnja društveno-politička situacija još ne daje mogućnosti kreiranja istinski novog koncepta društva - kaže Sarina Bakić, profesorica na Odsjeku za sociologiju Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.

Sociolog iz Banje Luke Vedran Francuz podsjeća da je savremeni život donio mnogo benefita, od modernih telefona, bržeg pristupa informacijama, boljih automobila i stila oblačenja. Ipak, građani sa sjetom govore o vremenu kad su živjeli skromnije, ali je društvo bilo pravednije.

- Ono što je postojalo u bivšem sistemu je ta jednakost u pristupu javnim dobrima, iako su i tada postojale političke elite koje su bile malo izdvojene. I danas se priča o besplatnom obrazovanju, liječenju, čak i ljetovanjima i stanovima za određene radnike velikih preduzeća. Prednosti i nedostaci se svakako nalaze i u jednom i u drugom sistemu, tako da će to ostati jedno vječno pitanje. Generalno, čovjek je uvijek nezadovoljan i uvijek teži da ima više. Zato se trebamo vratiti sebi, svom duhovnom zadovoljstvu i tražiti realan pogled. Ako stalno težimo materijalnom, nikad nećemo biti zadovoljni - dodaje Francuz.

Uvijek nezadovoljni

Kad smo mladi, sve je ljepše, a kasnije nam je budućnost sve kraća, a prošlost sve duža, pa je pitanje je li to žal za boljim životom ili za mladošću, kaže analitičar i psiholog Srđan Puhalo.

- Mi žalimo za nečim što danas nemamo, za nekim redom, sistemom, možda čak i za vremenom kad nismo trebali puno ni razmišljati, već je neko za nas razmišljao, pa bismo naveče u pola osam vidjeli šta je za sutra ispravno. Život je bio jednostavniji, ali skučeniji. Imali smo i neku sigurnost, koja prija, ali i ograničava. Sad se postavlja pitanje koliko je za nas važna sloboda, a koliko ljudi žude za sigurnošću - kaže Puhalo.

Da nam je sadašnjost ljepša, ne bismo se tako često vraćali u prošlost.

- Koliko je ljudi u socijalističkoj Jugoslaviji maštalo o Kraljevini SHS ili Turskoj? Vrlo malo onih koji su u tim sistemima profitirali. Najveći broj ljudi imao je korist od socijalizma, školovali su djecu, bolnice su im postale bliže, infrastruktura bolja, radili su. Zbog raznih problema su i kritikovali socijalizam, ali nisu maštali o kraljevini niti bi se vratili u to vrijeme. Danas imate ideologije koje se sve vrijeme bave mrtvima, a ne živima, prošlošću, a ne budućnošću. Svaki dan imate parastose, komemoracije, sjećanja na žrtve, što je potpuno druga filozofija u odnosu na socijalizam - ističe Puhalo.

Socijalizam je maštao da postane komunizam, da se unaprijedi, a danas nacionalizmi u BiH maštaju o starim vremenima velike Srbije, Hrvatske i Bosne, smatra on.

- Zato živimo u zemlji koja je nesređena, koju vlast čini takvom, u kojoj su obesmišljeni demokratija, izbori, kapitalizam, sve osim nacionalizma. Zbog toga su se ljudi umorili. Kad vidite da danas morate u Srbiju po vakcinu, shvatite koliko je bilo važno što ste se nekad mogli liječiti od Beograda do Ljubljane - dodaje Puhalo.

Kunemo se u Tita

Digitalno doba donijelo je mnogo dobrih stvari, kaže psihologinja Alma Mahmutović, ali novi način života donosi utrku s vremenom i pojačava tjeskobu zbog pokušaja da ispunimo sve potrebe i ciljeve.

- Često se vraćamo u staro doba, kada je na vlasti bio Tito, kunemo se u Tita, identificiramo se s tim vremenom i prizivamo ga, jer su ljudi tada radili, nije bilo ovoliko nezaposlenosti. Rad liječi, a mi to trenutno nemamo pa se počinjemo pomalo gubiti u svim svojim potencijalima i kapacitetima koje ne možemo izbaciti vani. Iako je i on imao prednosti i mana, sistem je bio uređeniji, zahvaljujući velikom lideru koji BiH danas itekako nedostaje - dodaje Mahmutović.

Ljudi priželjkuju mir, sreću i zadovoljstvo

- Ljudi priželjkuju mir, sreću i zadovoljstvo, ali je ukupno stanje pogoršala pandemija tokom koje je puno ljudi ostalo bez posla. Možda više ne vjerujemo ni državi da će doprinijeti našem boljitku, boljem zdravlju, radu, pa zbog toga ljudi odlaze u uređenije zemlje. Potrebna nam je reforma od dna do vrha i sistem koji počiva na novim snagama i strategijama kako bi ljudi osjetili nadu. Zbog osjećaja beznađa ljudi priželjkuju da žive u drugačijoj državi u kojoj bi im bila osigurana barem osnovna prava - ističe Mahmutović.