Memorijalni centar Srebrenica je danas predstavio nalaze istraživačkog projekta "Genocid papers / Transkripti genocida", koji predstavljaju skup pretraživih stenograma / transkripata sjednica tzv. Skupština srpskog naroda u BiH / NSRS u periodu od 1991. do 1996. godine.

Objava stenograma sjednica Skupštine srpskog naroda u BiH, odnosno tzv. Srpske Republike BiH, te Republike Srpske od njenog osnutka do okončanja agresije i rata u BiH predstavljaju svojevrsno svjedočanstvo genocida i dokaz planiranog udruženog zločinačkog poduhvata s ciljem stvaranja etnički čistih srpskih prostora, bez obzira na masovnost i brutalnost zločina nad nesrpskim življem i neprocjenjivu štetu izazvanu razaranjem privrednih, kulturnih, vjerskih i drugih dobara.

Usvojena deklaracija

Rajko Dukić već na 4. sjednici 21. decembar 1991. poručuje: "Takođe treba da oročimo ili u okviru ove tačke ili u kasnijoj raspravi rok dokle ćemo voditi razgovore i pregovore sa partnerskim ili koalicionim strankama. Jer, očigledno ako se ova nadmena koalicija ne urazumi da ne mogu ovako da rade, ja sam, gospodo, ubijeđen da će 21. decembar 1991. godine biti početak bune protiv dahija. (aplauz).

Dana 9. januara 1992. usvojena je Deklaracija o proglašenju Republike srpskog naroda BiH i proglašena Republika srpskog naroda BiH kao federalne jedinice u sastavu savezne države Jugoslavije. Tom prilikom Radovan Karadžić slavodobitno poručuje: "Nema toga ko će uvesti dalje od Kozije ćuprije (u Sarajevu) nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Na Palama je to Jugoslavija!".

Na 7. sjednici u februaru 1992. se raspravlja o Nacrtu ustava, himni i simbolima kada Vojislav Maksimović poručuje: "… mi ovdje stvaramo srpsku državu, na srpskoj zemlji i mi imamo pravo na srpsku himnu, na svoju zastavu i na svoj osnovi i jedini simboli, a to je krst sa četiri S".

Na narednoj sjednici Karadžić ide u pojašnjenje nakane srpskog rukovodstva, dodajući da su "težnje srpskog naroda veoma jake i srpski narod se neće smiriti dok ne dospije u ono što je imao za vrijeme Nemanjića - svoju državu".

Predsjedavajući Skupštine Momčilo Krajišnik cijeni da je riječ o sudbonosnim odlukama za srpski narod: "Mi gospodo, imamo dva pravca - jedan, da se politički borimo, da maksimalno postignemo u ovo današnje vrijeme kao prvoj etapi ili da prekinemo razgovore i da idemo u ono što smo vjekovima radili - da silom osvajamo svoje teritorije".

Na sjednici održanoj 12. maja 1992., usvojena je jedna od presudnih odluka Skupštine - Odluka o strateškim ciljevima srpskog naroda u BiH, prema kojoj su rioriteti srpskog naroda u BiH: državno razgraničenje sa druge dvije nacionalne zajednice; koridor (povezanost teritorije) između Semberije i Krajine; uspostavlјanje koridora u dolini rijeke Drine, eliminisanje Drine kao granice između srpskih država; uspostavlјanje granica na rijekama Uni i Neretvi; podjela grada Sarajeva na srpski i muslimanski dio i uspostavlјanje u svakom od dijelova efektivne državne vlasti; izlaz Republike Srpske na more.

Prilikom diskusije o ovim strateškim ciljevima poslanicima Skupštine, u ime svih boraca i starješina sa fronta, obratio se general-pukovnik Ratko Mladić, govoreći kako je rat u BiH "… tek počeo tu i tamo". Govoreći o namjerama rukovodstva kazao je: "Lјudi i narodi nisu pilјci niti klјučevi u džepu pa ćemo ih premjestiti tamo-amo. To je lako reći a teško ostvariti... Prema tome, mi ne možemo očistiti niti možemo imati rešeto da prosijemo samo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi a ostali da odu. Pa to je, to neće, ja ne znam kako će gospodin Krajišnik i gospodin Karadžić objasniti svijetu. To je lјudi genocid".

Zanimljiv zaključak o muslimanima usvojen je na sjednici 8.januara 1993. godine.

Momčilo Krajišnik: Dobro, gospodo, možemo sada da se opredijelimo i zauzmemo stav, da su Muslimani kao narod komunistička tvorevina. Mi ne prihvatamo tu vještačku naciju. Smatramo da su Muslimani sekta, grupacija ili skupina, turske provenijencije.

Ima li još neko šta da doda? Nema.

Stavlјam na glasanje sve ove zaklјučke.

Ko je za? Ima li neko protiv? Suzdržan?

Gospodo, hvala vam usvojili smo zaklјučke jednoglasno.

Ne bi izdržali Sarajevo i Mostar

Zanimljiv je i govor Karadžić u januaru 1994. gdje u kontekstu rasprave o platformi za pregovore u okviru Ženevske konferencije navodi: "… makar i da spadnemo na 50 i koji procenat mi treba da budemo presrećni i prezadovolјni, to je Dušanovo carstvo, ne budemo li bili zadovolјni zbog nekog potoka, pa čak zbog neke varošice mi rizikujemo da izgubimo sve. Ali shvatite lјudi mi smo protiv čitavog svijeta stvorili ovu državu i sada nam niko ne osporava tu državu, ali se postavlјa to pitanje kolika je cijena za nezavisnost našu".

Istovremeno, moli poslanike za razumijevanje riječima: "Molim vas gospodo, nismo u onom stanju u kojem smo bili, shvatite to, da ratujemo iz dva razloga, naš neprijatelј je mnogo bolјe naoružan, utreniran, raznovrsno ratuje i izdržlјiv je strašno, nikada Srbi ne bi izdržali ono što Muslimani izdržavaju u Sarajevu ili Mostaru npr. Mi bi digli ruke i rekli daj samo šta".

Karadžić i 13. februara 1995 govori o pregovorima:

- Prvi stav u svim principima Kutilerovim, ako se sećate bio je, Bosna je država koja se sastoji od toga i toga, ali uvijek je stajalo Bosna je država i mi to nikada nismo prihvatili i tražili smo maksimum koji mi možemo privatiti, Bosna je konfederacija država, ako već moramo da ostanemo u nekoj konfederaciji, ali naš minimum je da je naša država država i da ona ne može biti utoplјena ni u čiju državnost i suverenost osim po našoj volјi u državnost i suverenost Republike Srbije, nemože čan ni Jugoslavije, jer ako je Jugoslavija onda mi hoćemo da zadržimo svoju federalnu jedinicu, svoju državu nao federativnu jedinicu te federacije, mada je naš prioritet bio da postanemo dio Srbije. Niko nam ništa drugo nije nudio nego da nestanemo, da poništimo svoju državu, da prihvatimo zajedničku državu sa Izetbegovićem, odnosno sa muslimanima i Hrvatima i jasno su nam na koktelima i ručcima rekli to je gospodo zato što mi nećemo da prihvatimo postojanje islamske države u Evropi, što će reći da smo mi žrtvovani da ne bi bilo te države nego da bi bila mješovita, što će reći da mi svoje živote i živote naših generacija potrošimo na neutralizaciju islama, a da Evropa bude zajednica srećnih hrišćanskih naroda dok joj mi čuvamo zidine kao neki opkop neke prlјave vode koji i ne postoji nizašta drugo nego da neutrališe islam. Mi to nismo prihvatili. Neko reče sami smo.

Rasprava Dodika i Karadžića

Na sjednici 15. - 16. oktobar 1995. riječ uzima Milorad Dodik:

- A najveća greška rata je Srebrenica je i Žepa i za to neko treba da snosi odgovornost. Nismo se olako smjeli odreći prostora na kojima smo mi mogli da pravimo diplomatske poene, a mi smo napravili diplomatsku propast. Ko je odgovoran za to? Mi smo legalizovali pred MZ da se mogu uzeti zaštićene zone, a onda smo nakon pet dana galamili kako ne može se na zaštićenu zonu RSK udarati, a mi smo prije pet dana uradili to što smo uradili. Izgubili smo poziciju koju smo mogli da branimo.

Radovan Karadžić na istoj sjednici kaže:

- Ja sam kao vrhovni komandant stao iza plana za Žepu i Srebrenicu, za Srebrenicu uglavnom, Žepa se podrazumijevala. Gospodo, mi bismo izgubili rat da postoji Žepa sa 90 hilјada naoružanih muslimana, izgubili bismo rat. Lično sam nadgledao plana bez znanja GŠ, ni ne krijući nego slučajno nailazeći generala Krstića i savjetovao mu da pravo ide u grad i da proglasi pad Srebrenice, a poslije ćemo se juriti sa Turcima po šumama, odobrio sam i bliži zadatak i radikalni zadatak i ne kajem se za to. Nije tačno da smo mi zbog toga imali Krajinu, kao sve do tada Hrvatska nije namjeravala da napadne Krajinu i napala je zbog Srebrenice, ili zbog toga se svijet nije sažalio nad Srbima.

Mediji i propaganda

Na sjednicama je bilo govora i o medijima, a Dragan Kalinić 12. maj1992. godine poručuje:

- I konačno, poslјednja stvar, mada sam o tome htio da ranije govorim ali nije bilo ove Skupštine, to je uništenje Radio i Televizije. Znate, bio sam među onima koji su zagovarali da se to, zaista, uništi. Jer, ono što su Radio i TV napravili za potrebe Alije Izetbegovića i Stjepana Klјujića ravno je dejstvu dvije divizije. Oni su jako dobar posao obavili za sebe. Dajte da se oko toga dogovorimo. Šta ćemo sa onima koji još uvijek žive kao zmije u našim njedrima? Dajte da napravimo jedan plan šta ćemo sa tim, da donesemo odluku. Ako će taj televizijski dom i te antene biti na našoj teritoriji nemojmo ih uništavati onda sređujmo odašilјače. Ako neće biti otvoreno govoreći raketirajmo to i uništimo.

Značaj stenograma

Zbog svega što je izrečeno i pogotovo zlodjela koja su počinjena kao plod djelovanja Skupštine RS, od neprocjenjivog je značaja za buduće generacije, a naročito istraživače i naučnike, da se stenogrami sjednica najvišeg zakonodavnog tijela bosanskih srba u doba agresije nađu na jednom mjestu. MC Srebrenica - Potočari - Spomen obilježje i mezarje za žrtve genocida iz 1995. godine izdavanjem ove zbirke stenograma daje direktan doprinos objektivnom sagledavanju činjenica koje su, između ostalog, prethodile najvećem zločinu na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata - genocidu u Srebrenici.