Srebreničani Ahmo Harbaš, Behudin Husić i Nedžad Hasić, ni 25 godina od kraja agresije na BiH, iako preživjeli genocid u Srebrenici, nikada nisu sa svojih pleća zbacili breme navodne krivice za ubistvo četvorice drvosječa, Srba. Nisu jer su pod prisilom, batinjanjem, torturom, nakon što su 10 mjeseci bili lovina u srebreničkim šumama, potpisali poturenu izjavu da su to počinili.
Hasić, Husić i Harbaš su trojica izbjeglica iz Srebrenice koji su još u bijegu. Za njima traga Interpol. Prema nekim informacijama, Harbaš se nalazi u Švicarskoj. Oni su pukom srećom preživjeli masovne egzekucije u Srebrenici. Nakon 10 mjeseci tumaranja i skrivanja, predali su se snagama IPTF-a, koje su ih predale MUP-u RS.
Tada kreće tortura - mučenje i zlostavljanje u zvorničkom zatvoru. Bili su premlaćivani metalnim šipkama, pesnicama, nogama, udarani od grupe od dva do pet policajaca te prisiljeni da potpišu priznanje o navodnom ubistvu srpskih drvosječa koje nisu počinili. Na osnovu priznanja iznuđenih od policije u montiranom i nefer suđenju, koje je trajalo manje od dva dana, Sud u Bijeljini izrekao im je kazne zatvora u trajanju od po 20 godina.
Pod pritiskom javnosti 1998. godine bivaju razmijenjeni s trojicom ratnih zločinaca Srba. Njih oslobađa Nikola Poplašen, dok za Hasića, Husića i Harbaša nema abolicije. Tada donose odluku da se sakriju. Vrhovni sud poništava prvostepenu presudu i postupak vraća na početak, ali njih trojica više nisu imali povjerenje u novi proces. Edevit Hasić, brat Nedžada Hasića, jučer je u razgovoru za „Dnevni avaz“ kazao da su njih trojica „ljudi koji mrtvi žive“.
- Ne postoje. Ne mogu doktoru otići. Ne mogu rodni list izvaditi jer će biti uhapšeni. Ali to nikoga u BiH ne zanima. Svima sam se javljao, i Izetbegoviću, Salkiću, svi su nešto obećavali, ali rješenja nema. Oni se i dalje moraju skrivati - kaže Hasić iz Austrije za „Avaz“.
Pravosudne institucije manjeg entiteta ih još traže.
- Neće oni ni pod koju cijenu živi u RS na sud niti u Srbiju. Jer znaju da će ostati dolje i niko im neće pomoći. Oni su i rekli, jedan poziv Suda BiH i odazvat će se, ali nema govora da idu na sudove u RS - otkriva Edevit Hasić.
Dodaje da bi svi oni kojima se obraćao trebali razmisliti u kakvoj situaciji je njegov brat, kao i Husić i Harbaš.
- Ne očekujem više od njih ništa. Ako iko ima ljudskosti da pomogne da ljudi ovo malo života što im je ostalo prožive... Sudska policija njih traži, dolaze im kućama. Nikada to nije prestalo. Ne mogu ih naći. O njima se brinu drugi ljudi, o njihovim porodicama. Oni ne postoje. Nikakav dokument nemaju - dodaje Edevit Hasić.
- Nikada nije htio ići iz BiH. Nikada nije ni pokušao niti je htio. Rekao je ''ja hoću da budem u BiH''. Bilo je prilika da ide, ali nije htio. Niti mogu raditi niti gdje smije maknuti. Gdje se kriju, to ne znam ni ja - dodaje Hasić.