Na prošlogodišnjoj kolektivnoj dženazi u Potočarima prisustvovala je i 74-godišnja Fata Isaković iz srebreničkog naselja Pobuđe. Ona je iz Gračanice, gdje živi u izbjegličkom naselju Lohinja, u Srebrenicu došla sa svoje četiri kćerke, Hatom, Fatijom, Muškom i Adilom.

Slike užasa

U zemlju je spustila kosti svoja dva sina, Kasima (24) i Asima (22), koji se nisu uspjeli izvući iz srebreničkog džehenema. Zbog toga ne može da spava, pije lijekove, pred očima su joj stalno slike užasa.

- Nikad majčino srce neće zaboraviti svoja dva cvijeta, Kasima i Asima. Znali smo, čim su u Potočarima razdvojili žene i djecu na jednu, a muškarce na drugu stranu, da će se desiti zlo. Ubijali su ih kao zečeve. One koji su ubili Kasima i Asima neka stigne Allahova kazna, molim se na svakom namazu. A kad ovi političari iz RS kažu da u Srebrenici nije bio genocid, ja ih pitam - pa ko pobi više od osam hiljada ljudi? Ko ubi moga Kasima i Asima? - ispričala nam je prošle godine majka Fata. 

I gladna i bosa

Suprug Muhibija je umro početkom agresije na BiH, a ona je s djecom godinu bila u Pobuđu, potom tri u Srebrenici. I gladna i bosa.

Smiraj za duše

- Idem da svoja dva sina ukopam u Potočarima, da se smire njihove duše, da im mogu Fatihu proučiti. Ovim će se ispuniti moja čežnja da znam gdje leže njihove kosti - kaže Isaković, koju je posjetio gradonačelnik Gračanice Nusret Helić.