Lukavica je u nekadašnjoj državi bila najrazvijenije i najnaprednije selo u sastavu gračaničke općine. Imala je sve - od nove škole, doma kulture, banke, pošte, do javne rasvjete, ali i nogometnog kluba. 

Postali beskućnici

Danas je Lukavica, iz ko zna kojih razloga, zaboravljeno selo. Usto, ovo mjesto niti jedna prirodna nepogoda koja je zadesila našu zemlju nije zaobišla. Zbog toga, ali i zbog opće besperspektivnosti, iz Lukavice se, tako navode mještani, u prosjeku mjesečno iseli po jedna kompletna porodica.

Nikada Lukavičani neće zaboraviti 2014. godinu, kada su klizišta krenula na kuće. Tada je srušeno više od 20 domova, a brojni Lukavičani postali su beskućnici. I kuću 90-godišnjeg hadži Bećira Brkičevića tada je ponijelo klizište, a ona se nagela, pa i danas takva stoji i prkosi vremenu.

- U toj kući nema života, iako se još nije srušila. Nama su u Novom Naselju sagradili 12 kuća i hvala onima koji su se za nas pobrinuli - kaže Brkičević.

Kako živjeti

Još jedna nevolja zadesila je Lukavičane prije tri dana, kada su se na njih sručili bujični potoci s obronaka Trebave i odnijeli lokalne puteve u svim zaseocima, i one makadamske, ali i asfaltne.

- Poplavljeno je 20 kuća, stradali su usjevi. Ne znamo više kako ovdje živjeti, ali ni kuda da idemo - ističe predsjednik MZ Lukavica Mirsad Hadžić.

Sjećanje na dane užasa

Mještani se sa zebnjom sjećaju maja 2014. godine, kada su klizišta „poderala“ puteve koje su oni s mukom gradili.

- Bili su to dani užasa. Selo s tri hiljade mještana danima je bilo odsječeno od svijeta. Uz pomoć Općine, Oružanih snaga BiH, međunarodnih organizacija, uspjeli smo sanirati klizišta i popraviti puteve, ali našim mukama nikad kraja - navodi Hadžić.

Sjećanje na dane užasa

Mještani se sa zebnjom sjećaju maja 2014. godine, kada su klizišta „poderala“ puteve koje su oni s mukom gradili.