Međunarodni dan eliminacije seksualnog nasilja u konfliktima obilježava se 19. juna. Ovaj dan je podsjetnik da deklarativne izjave nisu dovoljne.

Prema podacima Ujedinjenih naroda, između 20.000 i 50.000 žena i muškaraca silovano je ili seksualno zlostavljano tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine. Iako je u BiH postignut značajan napredak, u poređenju sa susjednim zemljama, brojne prepreke preživjelima onemogućavaju da traže i ostvare svoja prava. 

Postavlja se pitanje - zašto se preživjeli u ratnom seksualnom nasilju još suočavaju sa sistemskim problemima 25 godina nakon rata?

Stigma koju nameće društvo, teška psihološka pitanja zbog neliječene traume, nedostatak informacija o tome kako se kretati pravnim postupkom, nedostatak sredstava za plaćanje pravne pomoći, počinitelji koji i dalje žive u istim zajednicama - ovo su samo neke od prepreka koje odvraćaju preživjele da otvoreno govore o zločinima koje su pretrpjeli. To postaje očigledno po poražavajućoj činjenici da je za svakih 15 do 20 slučajeva ratnog seksualnog nasilja prijavljen samo jedan.

Međutim, čak i kada odluče potražiti pravdu na sudu, preživjeli se suočavaju s problemima često uzrokovanim složenim i nefunkcionalnim pravosudnim sistemom u BiH, koji nedovoljno štiti prava i dostojanstvo žrtava. Iza toga stoje političke blokade i nedostatak resursa, što dovodi do činjenice da žrtvama ne pruža potpun i učinkovit pristup pravdi, istini i naknadama. Iako je država BiH odgovorna za jamčenje ovih osnovnih prava, kako bi se preživjelima pomoglo u prevladavanju nezamislivih trauma i omogućilo im da izgrade novi život.

"TRIAL International", organizacija osnovana 2002. godine u Ženevi, sa mandatom da stavi pravo u službu žrtava međunarodnih zločina, već dugi niz godina radi na poboljšanju položaja preživjelih i bori se za njihova prava, zalažući se za sistemska rješenja. Organizacija je pružila pravnu podršku 36 preživjelih u ratnom seksualnom nasilju. Zahvaljujući njenim naporima, devet počinitelja pripisano je odgovornosti za zločine koje su počinili.

Uprkos značajnom napretku posljednjih godina, problemi s kojima se preživjeli suočavaju i dalje najčešće nisu riješeni. Na svim je pojedincima, organizacijama i institucijama da podignu svijest o svojim pravima, posebno borbom protiv nekažnjivosti počinitelja i uklanjanjem stigme, što bi vratilo povjerenje žrtava u pravosudni sistem i društvo u cjelini.