Dok su radnici u Federaciji BiH čekali na pomoć, tražili i molili, Vlada se, sudeći po brojnim aferama s javnim nabavkama, bavila drugim stvarima.
Čak 175.000 radnika spalo je na to da čeka pomoć kroz takozvani korona zakon, a koji je odredio samo po dvjestotinjak maraka, i to ne radnicima, nego entitetu kroz doprinose i poreze na plaću.
Šta reći osim da je žalosno što je ''korona zakon'', kao prva ekonomska mjera, donesen najkasnije u regionu. Žalosno je što i danas premijer Federacije BiH Fadil Novalić više brine kako da ne prekrši mjere koje mu je izrekao Sud BiH jer je osumnjičen u aferi „Respiratori“ nego o budućnosti bh. privrede i radnika.
Iako je pandemija u silaznoj putanji i većina mjera kriznih štabova je ukinuta, Vlada FBiH s Novalićem na čelu još nije uspjela implementirati ni grandiozno najavljivani garancijski fond. To je onaj višemilionski fond koji je trebao osigurati oporavak preduzećima koja su bila zatvorena tokom najžešćih udara pandemije. Iz tog fonda bh. privrednici su trebali povući beskamatne kredite koji su trebali pomoći da prežive.
Ipak, ovo je pitanje bilo i za ministricu finansija FBiH Jelku Milićević, jer se upravo od nje očekivalo da odluku donese na sjednici Vlade FBiH. Bilo je posla i za druge ministre, silne savjetnike, stručne službe. No, nema nade da će se neko ko živi od radnika sjetiti radnika.
Jedni još koriste pandemiju pa se tek urijetko pojave na poslu, druge jednostavno nije briga, treći nikad nisu brinuli, četvrti troše mandat udobno smješteni u fotelje, peti se povlače po sudovima…
