U Edukacionom centru za obuku i dresuru pasa vlasnika Zlatka Lemuta Kimbe u selu Srnava u općini Vukosavlje 4. marta ove godine došlo je do pomora 11 rasnih pasa. Bili su smješteni u savremenim boksovima, s betonskim stazama, daleko od naselja i nikome nisu smetali. Vlasnik Zlatko Lemut, invalid u kolicima, i njegova supruga Mirela tvrde da, prema onome štu su čuli i vidjeli na uviđaju, koji su obavili policijski službenici i veterinarski inspektor iz Doboja, tvrde da su pse otrovale nepoznate osobe. Kažu, nekome su zasmetali pa je počinio ovaj neljudski čin.
- Taj prizor 4. marta 2020. godine, kad sam ujutro došla u Centar da nahranim pse, nikad neću zaboraviti. Jedanaest naših pasa je uginulo, a četiri su se borila za život. Gledali su me suznih očiju i kao da su molili za pomoć. Pitala sam se ko je i kakav je to nečovjek mogao biti pa meni i suprugu udariti tamo gdje smo najtanji, u srce. Bila sam na uviđaju, čula sam od stručnih ljudi da se radi o trovanju. Dva otrovana psa odnijeli su u Veterinarski institut u Banjoj Luci radi obdukcije - govori supruga Mirela.
Poslije toga, očajni Lemuti, Zlatko i Mirela, demontirali su Centar za obuku pasa i sada kod svoje kuće imaju samo još četiri rasna psa, a to su As, Kju (Q), Džesi i mlada Kimba. Morali su odustati od lijepe ideje da stvore centar za dresuru i obuku pasa. Zlatko je od prvog dana tvrdio da se počinilac ovog gnusnog djela nikad neće otkriti, jer je za sve one koji rade na tom slučaju, pas samo pas i ništa više.
- Za mene je pas svetinja. Ja sam sa 17 godina skokom sa visine u rijeku Bosnu doživio tešku nesreću, slomio sam vrat i ostao trajni invalid, prikovan za kolica. U potpunom beznađu, mislio sam da je moj život završen, gotov. Na nagovor prijatelja, došao sam na ideju da sebi nabavim rasnog psa, da s njim provodim dane, da me vodi u šetnju u kolicima. Tada je stigla kuja Kimba iz Odžaka. Ona mi je dala nadu u život. Ja sjedim u kolicima, ona me vodi i vuče naprijed. Zbog nje sam zavolio pse, čitao literaturu o odgoju pasa pa sam počeo nabavljati rasne pse. Meni su dolazili prijatelji s djecom, da se igraju sa mojim psima, da im pokažem koliko je pas prijatelj čovjeku. Sada je to sve palo u vodu. Ali, trovač neka zna, on jeste ubio mojih 11 kerova, ali oni nisu mrtvi. Oni su živi, žive u mom srcu, a on je mrtav - kaže Zlatko.
Lemuti ni mjesec nakon pomora pasa nisu dobili nikakav papir iz istrage, od obdukcije, ništa. Kao da se ništa nije desilo. To ih boli.
