Nijaz Zubanović (50), mještanin Donje Ljubije kod Prijedora, prije tri godine dobio je novi bubreg. I to onaj lijevi, od srca, od svoje supruge Safete. Zahtjevna transplantacija obavljena je u Francuskoj, a među armijom dobrih ljudi, Nijazu je mnogo pomogla i „Otvorena mreža“, iz koje su mu, kako kaže, uz banjalučke nefrologe, trasirali put ka izlječenju.
Danas je Nijaz zdrav čovjek, ali nije zaboravio pakao dijalize kroz koji je prošao, pa nesebično pomaže drugima, nerijetko pacijentima sličnim njemu, da dobiju najveću bitku, onu za zdravlje.
Ostanu u kontaktu
- U tim danima, kada je meni i mojoj porodici bilo najteže, odlučio sam da ću, kada dobijem novi bubreg, a samim tim i novu šansu za zdrav život, pomagati drugima. Prije godinu i po pridružio sam se humanistima u „Otvorenoj mreži“ i prevezao prvog pacijenta do Francuske. I onda je krenulo. Većinom su to bubrežni i plućni bolesnici, oboljeli od leukemije – priča Zubanović.
Onima koje vozi obično je ličnim primjerom i velika podrška. Ulijeva im nadu da će sve biti dobro, kao što je bilo u njegovom slučaju.
- Razgovaram s tim ljudima. Ispričam im kroz šta sam prošao. To im je kao neki vid psihoterapije. Nakon vožnje mnogi se osjećaju bolje. Drugačije gledaju na svoju bolest, dobiju neku nadu... Na kraju, kada sve bude završeno, ostanemo obično u kontaktu, često se čujemo i razgovaramo - kaže Nijaz, koji ne krije da svaki slučaj budi određene emocije.
Emotivne priče
Tako je prije petnaestak dana u vozilu imao majku i sina iz Lukavca, a ona će mu biti donor bubrega.
- Išli su na kontrolne predoperativne preglede. Emotivne su to i teške priče. I svaka za sebe je posebna. Niko tu ne može ostati ravnodušan. S druge strane, žao mi je što se kod nas ne rade transplantacije, osim u rijetkim slučajevima. Sreća je da imamo „Otvorenu mrežu“, sjajne ljekare, pa čak dobro opremljene zdravstvene ustanove, ali, nažalost, nemamo zakonska rješenja o transplantaciji - kaže Nijaz.
Sreća je u malim stvarima
Supružnici Zubanović primjer su porodične i međusobne ljubavi, a ljubav i pomoć daruju i drugima. Ponosni su na sina Adija, koji im je u vrijeme bolesti bio veliki motiv za ozdravljenje.
- Sreća je u malim stvarima, u zdravlju porodice, tome da ste u mogućnosti da pomognete i drugima - kaže Nijaz.
