Vanekov mlin, jedna od najljepših građevina Semberije, danas je na prodaju. Nažalost, mnogima budi i bolne uspomene. Bijeljinski hroničar, novinar i publicista Jusuf Trbić u jednoj od svojih knjiga je napisao:
Francova inicijativa
- Karadžićevim fašistima Vanekov mlin je poslužio kao radni logor, u kojem je više logoraša ubijeno. Ja sam u “Majstorima mraka” zabilježio slučaj dvojice logoraša koje su srpski vojnici tu zaklali, pa su glavu jednog od njih iznijeli na ulicu i njome igrali fudbal. U Vanekovom mlinu posljednji put je viđen živ pukovnik Armije RBiH Avdo Palić, heroj odbrane Žepe, koji je došao na zvanične pregovore s generalom Mladićem 28. jula 1995. godine, ali je tu uhapšen i sproveden u Rogaticu, a zatim (polovinom avgusta) u Bijeljinu. Odatle ga je, u noći između 5. i 6. septembra, odveo lično Mladićev pratilac Dragomir Pećanac i od tada mu se gubi svaki trag – naveo je Jusuf Trbić.
Inače, ovaj objekt je izgrađen 1888. godine na inicijativu Franca Vaneka, u okviru austrougarskog plana industrijalizacije Semberije. Gradnja je trajala pune dvije godine, a mlin je izgrađen domaćom ciglom iz Devaldove ciglane, koja je nekada radila na današnjem lokalitetu Pet jezera.
Industijalizacija Semberije, odnosno Bijeljine, počinje u drugoj polovini 19. stoljeća dolaskom Nijemaca, Austrijanaca i Mađara na te prostore. Oni su se uglavnom naseljavali u Novom Selu nedaleko od Bijeljine, u koje će doći i Franc Vanek, koji će svojom građevinom promijeniti djelić historije bogatog ravničarskog kraja.
Kada se odlučio da gradi mlin, njegova ideja dočekana je sa skepsom. Odakle mlin na zemlji pored koje ne protječe rijeka, uglavnom su glasili komentari velikih zemljoposjednika, koji su naučili da pšenicu i kukuruz melju u vodenicama na rijeci Drini. No, Vanek je strpljivo radio na mlinu, a kada je objekt zasjao punim sjajem, najradoznalijim Bijeljincima tog doba otkrio je svoju dobro čuvanu tajnu – otvorit će paromlin.
Opet su njegove riječi dočekane s određenom dozom skepse. Mlinove je do tada pokretala voda u rijekama, a zahvaljujući Vaneku i Bijeljina će dobiti mlin koji će pokretati vodena para.
Parobrodom stigao
Te 1888. godine Vanek je otišao u Peštu i kupio paromlin, do tada najmoderniju spravu za proizvodnju brašna. Iz Pešte, Dunavom i Savom, paromlin je parobrodom dopremljen do Bosanske Rače, odnosno do ušća Drine u Savu. Odatle je paromlin spektakularno prevezen u Bijeljinu zapregom koju su vukla 24 vola.
Prolazeći kroz semberska sela, stanovništvo je s pažnjom gledalo u bijeljinsko čudo 19. stoljeća. Montaža mlina trajala je dva mjeseca, a nakon vršidbe pšenice u njegova postrojenja nasuti su prvi kilogrami zrna i proizvodnja brašna je mogla početi. Bio je to najmoderniji i najbrži mlin u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, koji je plijenio pažnju velikog broja seljaka koji su godinama nakon njegovog svečanog puštanja u rad dolazili sa svih strana kako bi na djelu vidjeli bijeljinsko čudo.
Legenda o Vanekovom mlinu prenosi se s koljena na koljeno, a trenutno ovaj objekt samo što se nije srušio sam od sebe. Nalazi se na privremenoj listi Nacionalnih spomenika BiH, a priča se kako ga je spletom čudnih okolnosti privatizirala kompanija “Pavlović”.
Generacije othranjene
Mlin je na početku radio tako što se voda zagrijavala na drva, a kasnije i na ugalj proizveden u Ugljeviku. Vanekov mlin je označio i prelazak poljoprivrednika Semberije s proizvodnje voća i povrća na proizvodnju žitarica, a nakon ovog mlina u Semberiji su “nikli” još neki paromlini po uzoru na Vanekov.
Koliko je pšenice i kukuruza u njemu samljeveno niko sa sigurnošću ne može reći, ali zna se da su se generacije Semberaca othranjene brašnom iz Vanekovog mlina.
