U mom životu tri mjesta su igrala posebnu ulogu.

Na prvom je moje rodno mjesto Banja Luka, u kojoj sam ugledao svijet, upoznao prve ljude i stekao prva životna iskustva, razvio prijateljstva koja kao i sva ona stečena u mladosti ostaju trajno i lišena su svake koristoljubivosti i proizlaze iz dječije otvorenosti, istinoljubivosti i spontanosti.

Prelazak na islam

Drugo mjesto koje je igralo ulogu u mom životu je rodno mjesto mog oca, a to je Ključ na Sani, kako smo mi nazivali naš kraljevski grad Ključ, u kojem je posljednji bosanski vladar bio zarobljen prilikom osvajanja Bosne i Hercegovine od sultana Mehmeda Fatiha.

Treći grad koji je u mom životu igrao posebnu ulogu bio je Glamoč, nekada zvani Dlamoč, u kojem je rođena moja majka Đula, kćerka Ali-bega Filipovića i unuka hadži Hamid-bega, ali koji je značajan i po tome što je on mjesto porijekla svih Filipovića muslimana u Bosni i Hercegovini.

Naime, Mehmed-beg Filipović je od sultana zatražio da mu dozvoli da se nastani na granici kako bi bio bliže svom rodnom kraju i kako bi mogao djelovati u smislu svojih ideja. Mehmed-beg Filipović je prije prelaska na islam bio vrlo ugledna ličnost i javnog i vjerskog života u Hrvatskoj. Bio je kanonik kaptola zagrebačke nadbiskupije i sudija istražitelj u velikom slučaju žalbi zagorskih seljaka na postupke mađarskih plemića.

Zbog toga što je došao do zaključka da ljudi u onim krajevima koji su došli pod vlast Osmanlija žive mnogo slobodnije i s većim pravima, dok se u Hrvatskoj, kako se izrazio u jednom pismu, u Saboru govori latinski, u gradovima njemački i mađarski, a hrvatski jezik se čuje jedino na seoskim sajmovima, kao i da je svaki njemački kaplar moćniji i važniji od hrvatskog bana, odlučio je da prijeđe na osmansku stranu, da se preda Ferhat-paši Sokoloviću i primi islam.

Taj čovjek je osnovao odžak Filipovića u Glamočkom polju iz koga potječu svi ostali odžaci i svi Filipovići u Bosni i Hercegovini. Osim tog, u Glamoču su postojali odžaci i u Sredicama, na gornjem toku rijeke Sane u Rastoci, u dolini Sane, gdje se potok koji proizlazi iz šume rastače preko jedne zaravni na kojoj je izgrađen odžak Rastoka, a zatim i odžak u Mjehovinama kod Kalinovika.

Filipovići su, također, bili značajni dio stanovništva Jezera, gdje su, uz Aganoviće, predstavljali najveći i najugledniji dio mještana tog izuzetno lijepog i pitoresknog naselja Gol Hisar (tvrđava na jezeru).

Imajući u vidu da je Glamoč izvorište moje familije, odlučio sam da kažem nešto o Glamoču i glamočkim Filipovićima.

Sana i Pliva

Glamoč (Dlamoč) je mjesto koje je nastalo na južnoj strani Glamočkog polja koje je jedno od najzanimljivijih visokih kraških polja u Bosni i Hercegovini. Glamočko polje je najduže i najravnije kraško polje u našoj zemlji, a opkoljeno je planinama Šator, Cincar, Golija i Rajana.

potječe iz predrimskih plemena, a poznato je da je Glamočko polje nalazište mnogih arheoloških ostataka iz ilirskog, a zatim rimskog perioda te ranoslavenskog naseljavanja.

Glamočko polje je čak sadržavalo, kako se smatra, neke relikte kulture ilirskog vremena kao što su čuveno gluho glamočko kolo i jedna vrsta ovčijeg sira poznatog danas kao livanjski sir, ali koji faktički potječe iz Glamoča, sigurno je da su ga proizvodili još Iliri.

Za kolo o kome je riječ piscu je naš poznati etnomuzikolog Cvjetko Rihtman rekao da potječe iz ilirskih vremena i da je jedinstven slučaj takve igre koju ne prati nijedan muzički instrument, a koja se oslanja isključivo na ritam udara nogu igrača o tlo i zveket njihovog nakita koji su nosili prilikom igre.

Glamočko kolo je, osim toga, žensko kolo, igrale su ga mlade djevojke u punoj odjeći okićene metalnim monetama različitih vrsta i porijekla, a svrha takvog odijevanja i igre sastojala se u tome da djevojka pokaže izdržljivost s jedne strane i istovremeno nakit koji će donijeti u kuću u koju će se udati jer je težina monete koju su nosile na prsima nekad dosezala i do pet kilograma.

Ovo kolo traje nekoliko sati i treba da pokaže izdržljivost djevojaka, tj. uvjere interesente da je djevojka zdrava i sposobna za teške radove koji je očekuju kada ulazi u novu kuću, većinom su to bile porodične zadruge.

(U narednu subotu o vjerskom i tradicijskom osjećanju glamočkih žena)