Subota, 31. mart: Lukine pripreme za Uskrs 

Prekrasan sunčan dan. Posljednje pripreme pred Uskrs, dodatna kupovina jaja i sličica da moj Luka prvi put u životu samostalno oboji jaja za drugare u vrtiću. Sličice Maše i mede su, naravno, pravi izbor. Tu je i kupovina poklona. Na samom početku dana trening malog klizača na Zetri, a potom obilazak mojih pacijenata na klinici.

Luka večeras prvi put ide s nama u crkvu na Vlazmeno bdijenje kod našeg prijatelja Josipa, inače župnika u Briješću. Često volim reći u graničnu gradsku crkvu. Opisujem šta ga sve čeka, mrak, paljenje vatre, svijeće, već u 20 sati. Iako lije ko iz kabla, mi smo na najvažnijoj misi u kršćanstvu koja simbolizira pobjedu nad smrću, grijehom i đavolom. Ljudi nikako da prihvate tu poruku spasenja i milosti. Slijedi čestitanje Uskrsa i prvo tucanje jaja u župnom dvoru. Već je ponoć...

Nedjelja, 1. april: S doručka „žurimo” na ručak 

Svanulo je uskršnje jutro, oblačno i sumorno, uskoro i led i snijeg. Telefon neprestano zvoni, SMS, Viber, Messenger, Facebook... sa svih strana, svi čestitaju. Obilazak najbližih i doručak kod Nane, suprugine tetke, inače, legende sarajevskih vrtića.

Neizostavna salata lukmira, vjesnik proljeća u šali među prijateljima, šunka, jaja, pogača, sirevi, kajmak. Već je podne, „žurimo” na ručak kod mojih roditelja i tu se tradicionalno okupljaju prijatelji, kumovi. Ponovo tucanje pa opet jelo, piće i pjesma sve do noćnih sati. Napuštamo feštu jer i Bax, naš mopsić, mora ići van. Telefoni još zvone i primaju poruke... Sretan Uskrs.

Ponedjeljak, 2. april : Izmjene k’o u hokeju 

Uskršnji ponedjeljak je za većinu katolika neradni, no u šest ustajem i spremam se na posao. Pacijenti čekaju, imam naručene kontrole, operirani pacijenti na odjelu, konsultacije, otpusti. Korekcije nalaza. Nevjerojatno koliko posla u ponedjeljak nakon vikenda. Kolegama dijelim jaja. Saznajem da je umrla majka načelnika Koldže te diktiram telegram sućuti.

Oko 11 zovu iz Uprave grada radi ponovnog usaglašavanja. Viberom i mailom poruke se razmjenjuju i prave izmjene k’o u hokeju. Pomalo me hvata nervoza...

Nakon cjelodnevnih obaveza, oko 19 sati napokon odlazim kući, mislim da bih trebao nešto pojesti.

Utorak, 3. april : Dan bez operacija 

Prelijepo sunčano jutro, veselo je u cijelom stanu, crtić se vrti, a ja i supruga se nadmećemo oko kupatila. Maja vodi Luku u vrtić, žurimo na posao... Danas nemam operacije, otpuštam pacijente kući. Jednom teškom bolesniku stanje se pogoršava te se prebacuje u intenzivnu njegu kod mojih herojskih kolegica i kolega. U podne sam u Gradskom vijeću i sastanak za sastankom. Dolazi mi i gospodin Đino da me upozna sa posljednjim pripremama oko manifestacije „1.601 cvijet”, čiji smo sponzori.

Srijeda, 4. april: Čudan je ovo grad 

Jutro na Klinici... Na odjelu sinoć primljena teška bolesnica, odlazim hitno u operacionu salu, potom vizita u intenzivnoj...

Tačno u podne s gradonačelnikom sadimo ruže kod spomenika ubijenoj djeci Sarajeva. Na šest lokaliteta u gradu u četiri gradske općine posađene su crvene ruže koje simboliziraju krhki, nevini život. Opomena na ludilo koje se ne smije ponoviti više nigdje na svijetu... Ludilo koje je Sarajevu ostavilo 1.601 nezaliječenu ranu.

Žalosno, jer dok u nekim gradovima prave ružičnjake da ukrašavaju parkove i trgove, mi to radimo da opominjemo... Ali, najmanje što možemo učiniti je da se sjećamo i da pamtimo. Čudan je ovo grad...

Slijedi kratko druženje s kolegama koje sam upriličio povodom Uskrsa, onda Kolegij Vijeća, pripreme za svečanu sjednicu i 6. april, pa sastanak s privrednicima, a u 16 sati probno testiranje 33 kabine žičare i vožnja. Sa mnom u kabini moji prijatelji: šef Abdominalne hirurgije, privrednici iz Krajine, iz Zavoda za zapošljavanje KS.

Uživamo u pogledu i sjećamo se stare žičare s nostalgijom. Svako ima svoju priču. Obišli smo dolaznu stanicu i brzo ponovno u grad. Trebević zaista silazi!

Čeka me intervju na BHT-u pa žurim u „sivi dom”, poslije žurim u Općinu Novo Sarajevo, jer u 19 sati počinje sastanak sa FŽ, dvosatni dogovori o održavanju tribine. Vrijeme je za lagano druženje uz čašu vina u obližnjem bircu i polako opuštanje. Dan je napokon završen.

Četvrtak, 5. april: Dan napada 

Rana vizita na Klinici, uobičajeni poslovi. U 11 sati polaganje cvijeća na Mostu Suade i Olge, prvih heroina koje su izgubile život na današnji dan.

Glupa kiša rominja, ne pamtim ni jedno polaganje cvijeća bez padavina. Žurim u Centralnu apoteku JU „Apoteke Sarajevo”, na otvaranje prve robotizirane apoteke u BiH, a potom s gradonačelnikom na pres-konferenciju i otvorenje izložbe „Uspinjača”...

U 13 sati sam gost na BH Radiju povodom Dana Grada Sarajeva, slušatelji se aktivno uključuju, emisija više političkog nego svečarskog karaktera. Ponovno sam u autu, gužva je na cesti, kiša ne prestaje, gledam zastave grada Sarajeva i BiH, krase svaku banderu. Osjeti se da je rođendan našeg grada.

U 14.30 sjednica kolegija Općinskog vijeća Novo Sarajevo, potom sastanak u MZ radi dogovora o predstojećim izborima i daljnjim aktivnostima. Telefon sve vrijeme užaren, dolazak delegacija, smještaj u hotel, večera poslije sjednice...

Petak, 6. april: Prava bajka 

Jutarnji espresso, gledam u govor za svečanu sjednicu, pokušavam u glavi pohvatati svu satnicu za danas. Analiziram godinu svog mandata, sve u svemu nije loše, čak i odlično, s obzirom na to šta se uspjelo sve uraditi. Ponosan sam na Vijeće u cjelini koje je jednoglasno donijelo sve kapitalne odluke, sjednice su koncizne, fokusirane i dobro pripremljene.

Od 8.15 sati kreće polaganje cvijeća, puno lokaliteta. Kako sam sinoć saznao da je došlo do promjene u otkrivanju ploče Rami Biberu, morao sam propustiti taj događaj. Ipak sam ja formalni predlagač ove inicijative, a uvažavajući želju gospodina Ofermana. Stižem i na Vraca, ali ne i na polaganje na Centralno spomen-obilježje u Novom Gradu, jer je otvaranje žičare u 11 sati. Lokalitet Horvatin, sve vrvi od svijeta, građani, gosti, vijećnici, gradonačelnici. Novinari... Jednostavno, centar svijeta.

 Napokon smo se vinuli ovaj put zastvarno u nebo. Uspjeli smo. Bio bih sebičan i nepošten da ne spomenem Abdulaha Skaku. Uradio je vrhunski posao, pokazao je da se sve može ako se iskoristi zajednički potencijal. Pokazali smo kako se radi i nećemo stati, idemo dalje.

Na Baščaršijskom trgu obraćam se građanima i dodjeljujem nagrade za najbolje fotografije stare žičare na izložbi „Uspomene“. Šetamo čaršijom, gledamo slike u izlozima, pričamo s građanima, kabine žičare vise kao ukrasi... U 19.30 sati svečana sjednica u Vijećnici, 30 delegacija, direktan TV prijenos, govor, dodjela nagrada... Prava bajka!

Do sljedećeg 6. aprila... I, naravno, svim pravoslavcima - sretan Vaskrs!