Haris Lukovac, bivši policajac MUP-a RBiH, komandant jedinice „Biseri” koja je svojevremeno bila zadužena za zaštitu Predsjedništva BiH, operativac nekadašnje bošnjačke obavještajne službe AID, koga je prije nepune tri godine aktuelni član Predsjedništva Bakir Izetbegović imenovao za ambasadora BiH u Jordanu, vrlo je bitna karika u bošnjačkom političko-policijskom obavještajnom lancu. 

Ključne poluge

Kako se nekada iscrpno bavila raskrinkavanjem tog lanca, tako je jedna od važnih tema pretprošle godine ugašene „Slobodne Bosne”, nekadašnjeg sedmičnika Senada Avdića, bio i Haris Lukovac. Prenosimo šta je SB objavio 9. decembra 2010. godine u tekstu „Siva eminencija bh. diplomatije: Okvir za sliku Harisa Lukovca”.

- Haris Lukovac, predratni nižerangirani policijski operativac, ratni šef osiguranja Alije Izetbegovića, poslijeratni diplomata u Belgiji i Holandiji, nakon povratka u BiH preuzeo je sve ključne poluge u Ministarstvu vanjskih poslova BiH; naš novinar istražio je više nego živopisnu biografiju čovjeka bez kojeg se u novijoj diplomatiji Bosne i Hercegovine nijedna važna stvar ne može riješiti – uvod je u tekst „Slobodne Bosne“ objavljen prije skoro osam godina.

U njemu se, između ostalog, donose i zanimljivi detalji o ratnom komandantu Armije RBiH Ramizu Delaliću Ćeli, koje treba posebno istaći upravo zbog njegovih u javnosti već dobro poznatih izjava koje je davao za života svjedočeći, da je mnogo poslova odrađivao za MUP i AID, a netom prije nego što je ubijen „Slobodnoj Bosni“ dao je senzacionalnu ispovijest o ubistvu nekadašnjeg zamjenika direktora AID-a Nedžada Ugljena i tome kako je Bakir Izetbegović „sve znao“.

Izmješten vani

„Slobodna Bosna“, naime, u tekstu „Okvir za sliku Harisa Lukovca” od 9. decembra 2010. godine navodi:

- U ratnim godinama pripadnici „Bisera” izlazili su iz opsjednutog Sarajeva na Igman kako bi “snimali“ stanje unutar jedinica Armije BiH, a Lukovac je bio i jedna od ključnih osoba u akciji Trebević 1, kako se kodnim imenom nazivala operacija hapšenja

“odmetnutih“ komandanata Mušana Topalovića Cace i Ramiza Delalića Ćele.

Lukovac je, zajedno s Jusufom Pušinom, odveo Topalovića nakon predaje u zgradu Prvog korpusa ARBiH, uz obećanje da će ostati živ. Kasnije je Lukovac nagrađen izmještanjem u inozemstvo, gdje je po raznim diplomatskim predstavništvima (Brisel, Hag) proveo skoro deset godina prije povratka u Sarajevo.

Najduže se zadržao u Briselu, skoro deset godina, gdje je od 1996. do 2000. godine bio otpravnik poslova u našoj Ambasadi. Upućeni tvrde da je za ovako dugačak boravak u inostranstvu zaslužno prijateljstvo sa porodicom Izetbegović, najprije sa Alijom, a potom sa njegovim sinom Bakirom. Po povratku iz Brisela, na mjestu šefa Službe za opće poslove zamijenio je Kemala Huseinovića - objavila je „Slobodna Bosna” 2010. godine.

- Lukovac je bio dobar prijatelj i sa ubijenim Ramizom Delalićem Ćelom. Kada je Delalić ubijen, Lukovac je samovoljno iz Ambasade u kojoj je tada radio stigao u Sarajevo kako bi govorio na komemoraciji i prisustvovao dženazi.

„Bila je naredba da se Delalić ubije 1993. godine zajedno s Mušanom Topalovićem Cacom. Tada je Haris Silajdžić došao i dogovorio predaju i tako mu spasio život“, kazao je, između ostalog, Lukovac na komemoraciji - prenijela je SB 2010. godine.

Podsjetimo, ni do danas nije jasno zašto i Mušan Topalović Caco te 1993. nije ostavljen u životu, iako je tražio da po istom scenariju kao i Delalić bude doveden u Predsjedništvo, ali to mu nije dozvoljeno, nego je brutalno ubijen!

(Nastavak feljtona donosimo u ponedjeljak)