Snijeg pada neprestano dva dana i dvije noći. Sipa i sipa. Ponoć je, u Banjoj Luci je minus sedam. Do jutra će biti još hladnije. So se ne prima na tolikoj zimi, a grtalice su na terenu, čiste glavne saobraćajnice. Za njima idu traktori, čiji su posao manje ulice i trotoari. Za volanom grtalice banjalučke “Čistoće” je Radmilo Sandić (53), koji kaže da 31 godinu radi u zimskoj službi, ali i u braku.
Voda i sendvič
- Uglavnom radim noćne smjene. Ako počnem u deset, zora dođe brzo, ali belaj je ako počnem u sedam navečer. Do ponoći se dobro umorim, a valja gore-dolje do zore. Moj rejon je Paprikovac i nekoliko parkinga. Sve to mora biti čisto – kaže Sandić za “Avaz”.
Sedamnaesta mu je noć u kamionu. Kaže da nije umoran. Malo ga bole leđa, ali tako mora. Mnogo sjedi, ali ni na šta se ne žali. Nije mu dosadno uprkos tome što zna svaku krivinu, rupu i šaht.
- Šahtovi su najveći problem. Snijeg ih prekrije pa ne vidim je li izdignut i onda naletim pošteno. Prije nekoliko godina, tako sam naletio na jedan šaht, nabio grtalicu, poskočio sa sjedišta i udario glavom u krov kamiona. Ljudi broje gdje su dobri restorani, a ja brojim gdje su dobri šahtovi – govori Sandić.
Lanci mu, dodaje, ne trebaju, jer su gume u dobrom stanju. U kabini je toplo. Pored sjedišta su flašica s vodom i sendvič. Do zore, kaže Radmilo, to mu mora biti dovoljno.