- Slijedi uviđaj i identifikacija leševa - izvršenih zločina - masovnih ubistava na nekim lokalitetima u Sarajevu. Vodi ga istražni vojni sudija, uz inspektore Vojne bezbjednosti, SDB-a i CSB-a. Identifikovano je 30-tak leševa, kad je Jašarevićev bezbjednjak javio ekipi iz CSB-a kojoj sam bio pretpostavljeni da će se napraviti pauza radi boljih priprema. Istraga nikad nije nastavljena - opisuje dešavanja koja su uslijedila nakon 26. oktobra 1993. godine i akcije „Trebević” Munir Alibabić Munja u nastavku knjige „Bosna u kandžama KOS-a”, prenijela je 2. juna 1996. „Slobodna Bosna”.
Čija je naredba
Dalje se navodi:
- Tih dana Mujezinović, neovlašćeno, nalaže jednom mom načelniku koji rukovodi Odsjekom za suzbijanje krvnih delikata i genocida da mu hitno donese video-kasetu na kojoj su dokumentovane radnje otkrivanja i identifikovanja tih leševa. Poslije me ovaj informiše da je izvršio Mujezinovićev zadatak, a o tome ja nisam uopšte informisan. Pitam Mujezinovića zašto je neovlašteno odnesena kaseta sa uviđaja.
On mi se pravda kako mu je naredio ministar, a ovom predsjednik, da se ta kaseta povuče iz CSB-a i da bude u njegovoj, Mujezinovićevoj kasi. Ma, rekoh mu, ne pokrivajte se predsjednikom, taman će on još o tome brinuti. Dosta petljavine, kažem mu, vraćaj to, neka stoji na nadležnom mjestu. Tako je bilo. Međutim, dalja identifikacija leševa i uviđaj nisu nastavljeni.
U istrazi koja je otpočela trebalo je saslušati i neka lica iz X brigade, koji su važili kao predstavnici Stranke. Pored ostalih, i načelnika personalnih poslova, kroz čije evidencije su prošli mnogi od privedenih, unesrećenih, mučenih i pobijenih, prema podacima kojima se tada raspolagalo.
Taj personalac će, kasnije, postati jedan od čelnika SDA. Ali, tada, po svoj prilici, opet proradi mašinerija KOS-a, odnosno dva-tri KOS-ovca, koji su sve zaustavili pod izgovorom da će to, ako se nastavi, kompromitovati Stranku i državu.
Naklonost moćnih
I tako su oni sebi odškrinuli vrata u Stranci i dobili naklonost moćnih ljudi, jer, eto, kao pametni ljudi, patrioti, imaju sluha za svoj narod, državu, štite je do bruke. Tako su i dalje ostali zamaskirani oni koji su komandantu X brigade davali podršku, govorili mu da on, i takvi kao on, stvaraju džamahiriju, da su na Allahovom putu jer odvode nevine i ubijaju, da nastave. Sokolili su ga da je ubijanje korisna stvar, za državu, a sada tih instruktora zločina nema nigdje.
Tako je Vasiljević, najvjerovatnije, sokolio svog oficira KOS-a, Šljivančanina, kada je rukovodio likvidacijom nevinih u Vukovaru. Nažalost, i u ovim događajima u Sarajevu 26. 10. 1993. na rukovodnim mjestima u bezbjednosti se nalaze najmanje dva bivša KOS-ovca, koji su, u najmanju ruku, bili prisutni kada se Šljivančaninu u Beogradu za masovno izvršen zločin pljeskalo - konstatirao je Alibabić u svojoj knjizi.
Ko je zaustavio dokumentiranje zločina
- O tome ko je zaustavio dokumentovanje zločina treba da se izjasne Alispahić, Jašarević, Ugljen, Mujezinović i Muslimović. U njihovim rukama bi trebala biti i dokumentacija koju je odnijela Arnautovićeva ekipa iz komande X brigade, u kojoj mora biti tragova o pobijenim, privođenim, kao i o inspiratorima, podstrekačima i zaštitnicima tog zločina – napisao je Alibabić, prenijela je „Slobodna Bosna”.
(Sutra: Informacija Izetbegoviću i udruženi napad KOS-ovaca)
