Nastavljajući feljtonizirati knjigu Munira Alibabića Munje „Bosna u kandžama KOS-a”, „Slobodna Bosna” je u broju od 2. juna 1996. godine prenijela i dijelove koji se tiču izuzetno dramatičnih ratnih dešavanja 1993. godine u Sarajevu kada su u ljeto dvije brigade Armije RBiH blokirale dio grada, a sve se završilo ujesen akcijama „Trebević”, kada je ubijen komandant Desete brdske brigade Mušan Topalović Caco, a uhapšen komandant Devete Ramiz Delalić Ćelo. O počecima krvavog obračuna Alibabić piše: 

Muslimovićev potez

- U noći 2/3. juli 1993. godine dio jedinica X i IX brigade blokirao je dio Sarajeva, zauzeta je Policijska stanica Stari Grad, druga je policijska stanica opkoljena, hapse se policajci i građani. Neke jedinice policije nisu na udaru napadača, sarađuju s njima; teška neizvjesnost. Povod ovih događaja je Muslimovićevo privođenje zamjenika komandanta X brigade. Mogla se i pretpostaviti takva reakcija. Ali, druge službe su zatečene tim Muslimovićevim potezom, niko ne zna koga je konsultovao?

Najodgovorniji u državi, predsjednik Izetbegović i komandant Armije, kažu - nikog.

Nevjerovatno da je tako. Ili je nešto drugo u pitanju. Da smo znali da on to priprema, policija bi se prestrojila, držali bismo čvršće komunikacije i objekte. Da ništa nije slučajno, govori i izjava ovog privedenog koji iz Muslimovićeve kancelarije ide na most Skenderija, koji su blokirali njegovi vojnici i naređuje: "Derite ovu policiju!"

A ta ga policija (civilna) nije hapsila, nego Muslimović. Scenarij? Očito je KOS ovaj vanredni slučaj isprovocirao sa njemu poznatim ciljem, riješen da ne dozvoli njegovu eskalaciju. Računao je da može kontrolisati situaciju. Pitanje je, dakle, da li je Muslimović sam povukao ovaj potez. Ne vjerujem, nije toliko hrabar. KOS-ovci su sigurni samo ako imaju moćnijeg iza sebe, u protivnom su miševi.

Bez efekta

- Da li će politički vrh dati podršku onome ko krene u sređivanje stanja? To je ključno pitanje. Tok događaja koji je uslijedio vodio je daljnjem haosu, ispunjen nasiljem, uzimanjem "reketa" sa tendencijom blokiranja i rada Predsjedništva i Vlade, kao i samih sjedišta ovih organa. Sad su ugrožene i pozicije prvih ljudi, kojima su simpatični neki od izgrednika.

Čelni ljudi Vojne bezbjednosti uglavnom koketiraju s izgrednicima, dok im se njihovi podređeni suprotstavljaju, ali bez efekta... - opisuje Alibabić u knjizi.

Naša stvarnost, naša tragedija

- U smirivanju situacije sudjeluju ljudi iz politike, Armije i policije. Potvrđujem ranije indicije da ove brigade i nisu van kontrole, jer slušaju neke odgovorne pojedince. Ali, aktualna su najmanje tri sistema rukovođenja, i dok su oni u harmoniji, dobro je, ali čim jedan "iskoči", odmah je kratki spoj na terenu. Naša stvarnost, naša tragedija.

Na saniranju posljedica ove blokade angažuje se i Savjet za zaštitu ustavnog poretka, prisustvuju predstavnici stranaka, članovi Predsjedništva i neki ministri, komandanti, načelnici. Održano je nekoliko sjednica. Njihov tok je pokazao sve političke razlike u poimanju Armije i o stanju na terenu. Došle su do izražaja i zablude iz Službi vojne bezbjednosti, ali mnogi nisu shvatili da li je u pitanju neznanje ili svjesna opstrukcija. Ponašaju se kao da nisu odgovorni za pobunu. Očito je bilo da nekim snagama u Sarajevu odgovara ispoljeno nasilje, kako bi se pokazalo da ne funkcionišu druge službe, za koje su one, opet, politički ili institucionalno odgovorne.

Na jednoj sjednici Edhem Bičakčić, predstavnik SDA, osuđuje izgrednike, ali, naglašava, "samo privatno", iako je službeno prisutan! Zatim Kerim Lučarević, pred svima, izjavljuje da je na njega do sada tri puta Bakir Alispahić pokušao izvršiti atentat, iznoseći da ima za to dokaze. Pomislih, evo ponavljaju se one ranije Ćeline izjave. Šta li je od ovog tačno? Valjalo je podnijeti krivičnu prijavu protiv Kerima, pa da ovo na sudu dokaže, ili da sud to opovrgne. Ne znam ishod te prijave. Samo nekolicina prisutnih daje realnu dijagnozu stanja u kojem se nalazimo i traži akciju za zaustavljanje nasilja. Ali, s kim i kako - objavio je Alibabić, a prenijela „Slobodna Bosna” 1996. godine.

(Sutra: Dat je nalog - dovesti Ćelu živog ili mrtvog)