Ako volite rukomet, morate voljeti i Domagoja Duvnjaka. Jedan od najboljih rukometaša svijeta svih vremena imat će svoj posljednji ples za reprezentaciju Hrvatske na predstojećem Svjetskom prvenstvu (14. januar – 2. februar).

Čovjek koji je ostvario jednu od najboljih karijera u historiji rukometa, polako se sprema reći zbogom ovom sportu u kojem je ostavio dubok trag. Ovog puta još ne svom klubu Kilu, ali reprezentaciji Hrvatske – da.

Duvnjak ima 36 godina, već 19 igra za reprezentaciju svoje zemlje, a kao da je bilo jučer kada se kao golobradi mladić pojavio u reprezentaciji Hrvatske pored rukometnih genijalaca kakvi su bili Ivano Balić, Blaženko Lacković, Igor Vori, Petar Metličić...

Uoči Svjetskog prvenstva koje se održava u Hrvatskoj, Danskoj i Norveškoj Domagoj Duvnjak je ekskluzivno govorio za „Dnevni avaz“.

Kako se Vi osjećate uoči Svjetskog prvenstva, nažalost, Vašeg posljednjeg turnira za Hrvatsku?

- Osjećam se dobro, sve je u najboljem redu, hvala na pitanju! Bilo je svega, i lijepih, i teških, i tužnih, i nezaboravnih trenutaka, ali sve je to sport, sve je to život. Sjećam se svojih početaka kad sam tek došao u reprezentaciju, svih velikana koje ste Vi spomenuli, a s kojima sam trenirao. Za mene je to sve bilo nestvarno, izgledalo je kao jedan predivan san koji evo, još traje.

Tajna uspjeha

Stvarno se nikada niste štedjeli. Sjećam se i onih šaljivih komentara s početka karijere „ma neće ovaj dugo ovako“, a Domagoj Duvnjak i s 36 igra na vrhunskom nivou. Koja je tajna uspjeha i trajanja?

- Rekao bih da nema neke posebne, dosad neotkrivene tajne. Jednostavno, volim rukomet, to je moj posao, to sam izabrao i hvala Bogu da dobro ide i da traje. Mnogo treninga, odricanja, žrtve, ali kad vidiš da ti se to sve vrati, odmah je lakše, znaš da to što radiš svaki dan ima smisla i vrijedi. Naravno, imam veliku sreću što imam bezuvjetnu podršku svoje obitelji još od samih početaka, i to mi zaista mnogo znači i olakšava da i ja budem što bolji na terenu.

Čini mi se da će u Hrvatskoj Vaš oproštaj teže pasti navijačima nego povlačenje Balića, Vorija, Metličića, Džombe i svih rukometnih legendi... Neko ste čiju karijeru pratim sve ovo vrijeme, ali zaista smo navikli na Vas u kockastom dresu. Neće to biti isto bez Vas...

- Hvala na lijepim riječima! Ne bih trošio riječi o sebi, svi smo pa tako i ja kao kapetan maksimalno fokusirani na Svjetsko prvenstvo, da budemo što bolji, pogotovo jer igramo na domaćem terenu. Nestrpljivi smo, imamo veliku želju pružiti dobre igre Hrvatske i jedva čekamo da krene Svjetsko prvenstvo, a o svemu ostalom pričat ćemo kad zato dođe vrijeme.

Jedini ste igrač iz ekipe sa Svjetskog prvenstva 2009. godine, kada je Hrvatska samostalno bila domaćin. Tada je malo nedostajalo da dođete do zlata, igrali ste finale. Sada je Hrvatska jedan od domaćina, sigurno da bi zlatna medalja oko vrata bila idealan kraj reprezentativne karijere? Navijat ćemo za to...

- Hvala i što ćete navijati! Da, bilo je to tako blizu, a tako daleko. Uostalom, sjećam se i još nekoliko finala koje smo gubili, također tako blizu, a tako daleko. Jednostavno, presude jedna ili dvije lopte, više sreće i/ili mirnoće u određenim trenucima, ne znam kako bih najbolje to objasnio. Bez obzira na sve, svaka medalja je veliki uspjeh, svaka medalja je vrijedna i to treba poštovati. I na ovom Svjetskom prvenstvu idemo korak po korak, utakmicu po utakmicu pa ćemo vidjeti dokle će nas sve to skupa dovesti.

Svijet za sebe

Nekako se vrte iste ekipe, ali koga Vi uz Hrvatsku vidite kao favorite?

- To je jako teško pitanje. Rekao bih da danas nema lakog protivnika i da svi igraju rukomet. Teško je reći tko je ili nije favorit. Sam turnir je također dosta težak, igra se svako drugi dan. Danska, Norveška, Švedska, Njemačka, Španjolska, Francuska, Egipat… Ako bih nekoga morao izdvojiti, Danska je svakako svijet za sebe, ali ponavljam danas zaista nema lakog protivnika. Svakoga možemo pobijediti, ali isto tako i izgubiti.

Neću pretjerati ako kažem da ste jedna od najvećih sportskih zvijezda s naših prostora svih vremena. Uvijek ste nekako pronalazili rješenja za protivničke odbrane, ali kako izaći na kraj s emocijama kada dođe ta posljednja utakmica? Spremali ste se za SP, ali jeste li i za to?

- Jedino o čemu razmišljam trenutno je naša prva utakmica na Svjetskom prvenstvu protiv Bahraina. U potpunosti smo svi koncentrirani da otvorimo turnir najbolje što možemo i onda pobjednički krenemo dalje. Uvijek je čast i privilegija igrati za Hrvatsku, to nitko nikada neće promijeniti, i hrvatski dres je zauvijek moj najdraži dres.

 Najteže pitanje

Ovo će vjerovatno biti najteže pitanje. Kako bi izgledao Vaš idealni tim od suigrača iz reprezentacije Hrvatske?

- Ovo je definitivno najteže pitanje. Hrvatski rukomet oduvijek je imao mnogo dobrih igrača koji su nosili i reprezentaciju, ali i brojne evropske klubove. Izdvojiti sedam imena od ne znam koliko naših velikana i rukometaša koji su zadužili cijeli hrvatski sport, jednostavno je nemoguće za mene.