Nekadašnji as kluba s Koševa Risto Vidaković (52), koji već petnaestak godina uspješno plovi španskim, honduraškim i filipinskim trenerskim vodama, novi je šef stručnog štaba Mazija S&RC iz glavnog maldivijskog grada Malea!

Osam klubova

- Fudbala ima svugdje na zemaljskoj kugli - rekao je Vidaković u razgovoru za „Dnevni avaz“ i dodao: 

- Do Nove godine čekao sam da se realizira odlazak u Maleziju, a kada se to iskomplikovalo, došao sam u najbolji klub na Maldivima. Za trenera, kao i igrača, najvažnije je da se radi. 

U razgovoru s trenerom rođenom u Šekovićima saznali smo da maldivska liga ima osam klubova.

- Svi klubovi su iz glavnog i, faktički, jedinog grada - na Maldivima ima još 30 manjih naselja i sela. Inače, Male ima preko 150 hiljada stanovnika... Prema onome što sam do sada vidio, na videomaterijalu, liga nije loša. Sve ekipe igraju na istom stadionu koji ima prirodnu travu. Ovdje se već dugo igra ligaško takmičenje, klubovi učestvuju i u međunarodnim takmičenjima – AFC kup. Još uvijek su u razvoju, treba puno da se radi, taktički su još „zeleni“. Slično kao i na Filipinima, gdje sam radio od 2016. do avgusta prošle godine - konstatuje Vidaković.

Mjesečne plaće igrača na Maldivima kreću se od 1.000 do 8.000 američkih dolara, pa čak i više za strance.

- Moj klub, koji je bio šampion i igra internacionalno takmičenje, plaća malo bolje. Ostali su tanki, kao na Filipinima - 1.000, 2.000, 3.000 dolara. A kod mene u Maziju igračima iz inostranstva plaćaju od 5.000 do 8.000 dolara. Zavisi od pozicije u timu, za dobrog špica mogu platiti i više.

I na Maldivima utakmice se igraju bez navijača na tribinama.

- Ovdašnji fudbalski savez ima iste instrukcije AFC-a (Azijska fudbalska konfederacija), kao i ostali savezi iz Azije. No, ovdje nema koronavirusa. A u Španiji (nakon uspješne igračke karijere skrasio se u Madridu), je po pitanju pandemije haos. Em moraš nositi maske – ništa ne smiješ, em je sad još i hladno, snijeg. Zadnji put toliki snijeg je pao u Madridu prije više od 50 godina... Dojadilo mi je više sve to.

Izbor selektora

Neizbježna tema sa Vidakovićem je i naš državni tim, FK Sarajevo, odnosno, bh. fudbal. 

- Šta je toliko zapelo oko izbora selektora - pita bivši kapiten kluba s Koševa, te nakon odgovora dodaje:

- Čuo sam za Bugara Ivajla Peteva, ali ne znam da li je to najpametnija opcija. Ne znam uopšte odakle Bugar u konkurenciji? Kod nas ne može bez nekih kombinacija. A Sergej Barbarez opet nikoga još nije trenirao... Pa zar nema slobodnih trenera, od Husrefa (Musemić), Amara (Osim), do Faruka (Hadžibegić), Papeta (Safet Sušić). Ima gomila naših trenera koji su tu, znaju ligu, igrače, znaju sve. Suludo je dovoditi nekog stranca za selektora, znam to iz iskustva. Jer, dok se on snađe, dok...

Vidaković je od 6. jula 2006. godine do 6. decembra 2007. bio asistent selektora reprezentacije Srbije Havijeru Klementeu (Javier Clemente).

- Reprezentacija nije klub, gdje imaš više vremena za rad. U reprezentaciji igrače vidiš svaka dva-tri mjeseca. Zbog toga stranom selektoru treba skoro godina da na pravi način samo upozna igrače. A pogotovo domaće, koje uopšte ne zna. Ali dobro, naša posla - zaključio je Vidaković.

Raj na zemlji

- Ovdje je raj, cijele godine je ljeto – danas je kišno vrijeme, ali je temperatura od 26 do 30 stepeni Celzijusa. Inače, u ovo doba godine one se kreću do 30 stepeni, sad je najljepše. Sve je super, a Maldivci su mnogo dobri ljudi - rekao je Vidaković i dodao: 

- Male je grad na jednom od brojnih ostrva, koje je sto posto naseljeno. A ja živim na jednom vještačkom ostrvu pored Malea, gdje je aerodrom. Tu su napravljena nova naselja.