Ajka Kolaković, majka preminule pjevačice Donne Ares, završila je svoje učešće u regionalnom muzičkom šouu „Nikad nije kasno“. Ipak, ne žali što je učestvovala. Uprkos ružnim komentarima koje je dobivala preko društvenih mreža, mnogo je više lijepih i ohrabrujućih.

Surovi profesionalci

- Da vam kažem, ja nisam tu bila zbog tog takmičenja. Ja se, ustvari, sama sa sobom takmičim, jer volim izazove i rad na sebi. Svakim korakom pobjeđujem sebe samo, a ne druge – istakla je Kolaković u razgovoru za „Avaz“.

Ima samo riječi hvale za kompletan šou, kaže da joj je bilo fantastično učestvovati.

- To su surovi profesionalci i niko me nije krivo pogledao, kamoli šta drugo. Nisam uopšte ni nezadovoljna, ni nervozna – rekla je.

Nakon smrti kćerke Donne, Ajka Kolaković pet godina skoro da nije mogla progovoriti. I to uvijek ističe. A pjevanje je oduvijek voljela, ali su je putevi odveli negdje drugo.

- Imam svoj ansambl „Prijatelji sa Une“ i s njima redovno pjevam. Izazvala sam burne reakcije, pozitivne od ljudi koji me znaju i razumiju, a ima i zločestih komentara. Ali ja sam sobom zadovoljna. Radom na sebi iz blata sam se izvukla. Ja ne živim od muzike, situirana sam i obezbijeđena. Cilj mi je da imam neke obaveze, nastavit ću dalje pjevati sa ansamblom i snimati – kazala je Kolaković.

Nikad nije i neće preboljeli smrt kćerke koja je iza sebe ostavila mnogo toga, a svi je pamte kao velikog čovjeka. Ajka Kolaković i danas još pronalazi načine kako da se izbori sa svojim bolovima koji su njoj samo poznati.

- Kad vam prilaze ljudi i govore kako sam divnu kćerku imala, to izazove burne reakcije kod mene. To se desilo i prije snimanja prve emisije. Ljudi smo, puni osjećaja. I trebalo je onda izaći na scenu, pričati i otpjevati. Bitno mi je da imam neki smisao života, a tužna ću biti do kraja zbog moje Donne – istaknula je Kolaković.

Težak period

Da je živa, Donna Ares bi 1. januara 2025. proslavila 48. rođendan. Za Ajku je ovaj novogodišnji period posebno težak.

- Skupi mi se sve, ali mora se dalje, mora se tražiti to svjetlo na kraju tunela. I to ne može razumjeti niko. Na kraju krajeva, imam i drugu kćerku, imam isto za koga da živim, i unuka. Moja kćerka Donna imala je karijeru respektabilnu, i s tim apsolutno nemam ništa, jedino što sam bila njena mama, i u svemu tome sam uživala i davala joj podršku – kazala je Kolaković.

Sole ranu

- Ovo što ja radim, što pjevam, to je nešto što je ostalo od moje mladosti, a između toga je bila velika rupa, gdje sam ja radila u školi. A imala sam želju da se bavim muzikom. Svoju djecu sam fino vaspitala, da budu prije svega pristojni ljudi, da ne prave budalaštine... Da nisam Donnina majka, niko me ne bi ni primijetio, a ovako se nađu neki koji uživaju da zlo drugome nanose, da sole ranu – iskrena je Kolaković.