Ususret obilježavanju 50 godina karijere u zagrebačkoj Areni, muzičar Željko Bebek vlastiti je život pogledao pod povećalom te izdvojio ono najvažnije za Story.hr.
Muzički počeci
- U mom svijetu pravila se nikada nisu promijenila, to je vječna utrka. Sve je uključeno - malverzacije, prevare, podvale, natjecanja, tu i tamo utopija. Svega ima u show businessu i toga ne moraš isprva biti svjestan, ali važno je ono što si ponio od kuće. Bez obzira na to što me netko navukao na tanak led, to treba brzo oprostiti i zaboraviti. Tako nećeš produbiti neprijateljstvo i prije ćeš doći u situaciju ispraviti pogrešku koju si napravio - iskustveno i mudro govori nam Željko Bebek, naša rock legenda, nekadašnji član Bijelog dugmeta, glazbenik koji desetljećima ima samostalnu karijeru obilježenu brojnim hitovima poput ‘Laku noć, svirači’, ‘Da je sreće bilo’, ‘Šta je meni ovo trebalo’, ‘Tijana’, ‘Oprosti mi što te volim’, ‘Žuta ruža’...
Željko će održati veliki koncert u zagrebačkoj Areni 28. oktobra kojim slavi nevjerovatnih 50 godina muzičke priče. Govorio je o njegovim počecima, vitalnosti i porodici bez koje sve drugo ne bi imalo isti smisao.
- Lažirao sam da slavim 50 godina. Imam 15 godina više jer sam već s 14 bio na pozornici i zabavljao svijet koji je tražio da sviram gitaru ili pjevam. Pravi početak karijere smatram kad je objavljena prva ploča ili pjesma. U mom slučaju bilo je to 1973., a riječ je o pjesmi ‘Kad bi bio bijelo dugme’ tadašnjeg benda Jutro. Od tada je bilo i godina praznog hoda koje su tražile strpljenje, a mogle su označiti ili kraj ili proslavu 50 godina pjesme', objašnjava.
Krize u karijeri
Priznaje da je bilo mnogo previranja na tom dugom putu te da bi mu bilo strašno da je morao donijeti odluku o prestanku onoga po čemu ga danas poznajemo.
- Kada me pitaju o dugovječnosti, uvijek imam svijest o tome da u svakom poslu, segmentu života imaš napredak ili potop. Pripadam sretnicima koji su puno više napredovali nego što su bili potapani. Samo zato sam opstao - objašnjava legenda.
Otkrio je i je li imao kriza u kojima je razmišljao o odustajanju od profesionalnog bavljenja muzikom.
- Ako seciramo tih 50 godina, naravno da je bilo groznih trenutaka koji se nisu vidjeli na mom licu jer to nije među pravilima pozornice. A što sam smatrao porazom? Razne su to situacije, primjerice, međuljudski odnosi, umjetničko nerazumijevanje, ograničavanje donošenja prave odluke meni koji sam vodeći na sceni. Ima i vanjskih razloga kada razmišljaš o kraju karijere. Sjetimo se pandemijskog razdoblja, ratnog - objašnjava i dodaje da su mediji jako važni u kreiranju nečije muzike i osobnosti.
Od 2000. do 2012. nije ulazio u studio i snimao nove pjesme jer su to bila vremena plesne muzike i drugačijeg izričaja u kojem se nije pronalazio. No, kada su zapuhali neki drugi vjetrovi, u razgovoru sa saradnicima promijenio je mišljenje.
- Otada moja karijera ima uzlaznu putanju kao da nikakvu karijeru prije toga nisam imao - uz smijeh kaže Bebek koji vjeruje da publika koja će doći u Areni već zna repertoar, na kojem će biti pjesme s aktuelnog albuma ‘Mali oblak ljubavi’, ali i one bezvremenske ''Bijelog dugmeta'' - ‘Selma’, ‘Ima neka tajna veza’ i ‘Ne spavaj mala moja’. Te su pjesme jedinstvene u njegovoj izvedbi kada ih ''zaprlja'' svojim rokenrol glasom. On i njegov sin Zvonimir, talentirani 20-godišnji multiinstrumentalista, preuzeli su kormilo predstojećeg spektakla, a Željko vjeruje da će publika prepoznati njegovu dodatnu vrijednost.
O sinu
- Zvone je pet godina sa mnom na pozornici, za to vrijeme strpljivo je svirao gitaru u bendu i čekao trenutak da se iskaže. Kako smo ove godine imali duge turneje u inozemstvu, a istodobno smo morali udovoljiti zahtjevima ''Croatia Recordsa'' i CMC-ja da u Vodicama izvedeno novu pjesmu, sjeli smo i postali autori ''S tobom su godine minute''. Tekst je napisao Fayo, ostalo smo mi. Imao sam ideju oko harmi, aranžmana, Zvone je radio prateće vokale, odsvirao sve dionice gitara i basa, samo smo bubnjara posudili - sretan je Bebek, ponajviše zbog svoje skladne porodice.
- Svi znaju da je Zvone krasna osoba. Glazbu je zavolio, zbog čega sam mu ne samo kao otac, nego i kao kolega dao podršku koju zaslužuje. Mislim da je ovo vrijeme vrhunac moje karijere, a koncert u Areni naš novi početak, platforma na kojoj idemo dalje. Ubilo kojem bendu, orkestru, svatko je zamjenjiv, ali jedini nezamjenjiv čovjek mi je Zvone - ističe.
I njegovo najmlađe dijete, kćerka Katarina, talentirano je za muziku. Svira klavir, ali nema ambiciju svoje umijeće pokazati na pozornici. No, i ona je uključena u projekt Bebek jer tati vodi profile na društvenim mrežama. A kada govori o najvažnijoj ženi u svom životu, 34 godine mlađoj supruzi Ružici, oko mu zasuzi od ganuća.
O Ružici
- Ružica? Ima jedna pjesma, meni najljepša... Govori o svim segmentima našeg života koji su posloženi kao Rubikova kocka. Treba biti sretan i doživjeti taj spoj s nekim koga čekaš cijeli život. Da se ne uvrijede one koje su sa mnom bile nekad, ali za svakog postoji negdje ona idealna osoba. Jer tko vjeruje, tko se nada, čeka, taj je nađe... Kada smo se prvi put sreli, znao sam da se s njom ne želim razići. Bio sam svjestan da će okolina možda negativno utjecati na nju zbog velike razlike u godinama. Čak mislim da ona o tome nije ni razmišljala. Ružica je prva osoba za koju sam mogao reći da mi muzika u odnosu na nju nije na prvome mjestu - priznaje ovaj ljubimac dama koji se sa svojom dragom posljednjih godina najviše opušta u njihovu zelenom raju, u Starom Brodu na Kupi, gdje ima kućicu i zemlju na kojoj uzgaja grašak, mrkvu, mahunarke, rajčicu...
- Stalno smo ondje. Imamo društvo, feštamo - kaže harizmatični roker kojem takav predah odlično dođe, pogotovo posljednjih godinu dana jer je bio na turneji i održao više od 80 koncerata.
O porocima
Za kraj je otkrio tajnu svoje vitalnosti i zarazne energije:
- Nikad se nisam odavao stvarima koje bi me ugrožavale. Dakle, droga nikad! Bavio sam se gimnastikom, skijanjem i nikad nisam previše spavao. Dovoljno mi je šest sati sna. U jednom važnom trenutku odbacio sam nikotin jer nam se rodio Zvonimir. To se odrazilo na opću vitalnost. Što se alkohola tiče, volim popit čašicu rakije ili vina za ručak, a poslije koncerta ''Jack Daniel’s'' s puno leda, tome sam vjeran oduvijek. Tu je i duhovni moment. Čovjek mora imati vjeru u sebe i hraniti je, ne smije pokleknuti... Svijest o tome da sam biraš svoje društvo, kao i pregled tko ga više ne zaslužuje. Formula lijepog življenja je u davanju, kada si spreman dijeliti. Uvijek ćeš biti sretan, puno sretniji, nego kada se naučiš živjeti u očekivanju pohvala i nagrada. Tada bi se mogao puno puta razočarati.
