U prelijepom ambijentu Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti jučer je pred velikim brojem poštovatelja književne riječi, promovirana knjiga kanadske književnice bosanskohercegovačkog porijekla Nataše Bartula Hebert, pod nazivom "Dubrovnik, grad nabožićki".
Promotori romana i recenzenti bili su prof.dr. Franjo Topić i prof. dr. Senadin Lavić, a pod voditeljstvom novinarke Zlate Behram, nadahnute stihove i citata iz djela, čitale su: novinarka Edina Kamenica i književnica Sadžida Viteškić – Majstorović, dok su o Starobosanskom gradu Dubrovniku i vlastelinskom plaštu pronađenom na kneževskoj nekropoli Kopošići govorili Azra Bečević- Šarenkapa i Perica Mijatović.
Iako je povod i inspiracija ovog djela starobosanski grad Dubrovnik, poenta priče, kako je rekla autorica Nataša Bartula Hebert, je srednjovjekovna kraljevina Bosna. Roman se bavi suštinskim detaljima o odnosima bosanskih vladara tog doba s Rimom, s Ugarskom, sa Srbijom kao i s Osmanskim carstvom. Tu je i Priča o nesretnoj sudbini kraljice Katarine. Roman Dubrovnik, grad nabožićkinosi univerzalnu poruku uklesanu na kamenom stećku: o ponosu, rodoljublju, plemenitosti, hrabrosti i istrajnosti bosanskohercegovačkog čovjeka.
- Dok se starobosanski Dubrovnik budi iz srednjovjekovnog sna,Nataša je otplovila u srednji vijek i napisala priču baziranu na historijskim činjenicama koju je ukrasila lirskim elementima kao i fiktivnim likovimazaradi obogaćenja same fabule i zainteresiranosti čitatelja - rekao je profesor Topić govoreći o inspirativnom sadržaju promoviranog djela.
Također, fiktivni likovi alegorijski i metaforično predstavljaju sliku stvarnih fenomena idogađaja tog vremena. Primjera radi, kroz izmišljene likove vitezova Radaša i Miltoša, roman stvara sliku vitezova ovog doba: kodeksa časti,rodoljublja, fizičke snage, te svih moralnih osobina kojima su se vitezovi odlikovali čineći jake štitonoše i stub bosanske vojske. Istovremeno ljubav između jedne od glavnih heroina Paule Mirković i viteza Radaša,r omanu daje romantičnu stranu, potrebnu da uljepša sliku jednog teškog vremena.
Puno literarnih djela pokazuju i autorova uvjerenja i imaju puno toga autobiografskog, pa je kako je primjetio prof. Topić, i u ovom je romanu Nataša dala pečat svojim osobnim širokim uvjerenjima bez vjerskih i nacionalnih ograničenja i istom prilazi s puno ljubavi i poštovanja prema svakom čovjeku želeći da istakne da nas naša zajednička domovina Bosna i Hercegovina u svom vjekovnom višereligijskom karakteru podsjeti da je moguće živjeti zajedno upoštovanju, miru i pravdi. I da je upravo u različitosti ljepota života.
Profesor Senadin Lavić, u nadahnutom tonu je iznio ocjene vrijednosti književnog djela Nataše Bartula Hebert prema parametrima i kriterijima evropskih mjerila i estetičkih prosudjivanja, navodeći "da je pred nama knjiga koja otvara Bosnu u kojoj se atomi Bosne kroz nekoliko decenija srednjovjekovlja okupljaju u molekularnu građevinu stvaralačkog duha koja postaje živa, oduhovljena, opipljiva za naša čula... i gdje kreativna djelatnost autora oblikuje formu u kojoj prepoznajemo vlastito biće, osjećaje i nadanja..."
San Sultana Mehmeda Fatiha kao predskazanje da će osvojiti Bosnu, sadrži i sugestivnu poruku kao tešku sudbinu "da u Bosni nikada pravde neće biti i da će se njen narod uvijek morati boriti za nju", jedan je od poetiziranih izvoda iz djela, koje su u prekrasnom ambijentu Muzeja književnosti prezentirale novinarka Edina Kamenica i književnica Sadžida Viteškić – Majstorović.
O Starobosanskom Dubrovniku, njegovoj urbanističkoj strukturiranosti, ulozi i veličini u odnosu na slične BH gradove, te o likovnim vrijednostima stećaka s nekropole Kopošići, govorio je Perica Mijatović iz Fondacije Starobosanski grad Dubrovnik, a konzervatorica Zemaljskog muzeja Azra Bečević -Šarenkapa je prezentirala vrijednosti vlastelinskog brokatnog plašta koji je pripadao jednom od visokih dostojanstvenika Bosanskog kraljevstva.
Plašt sada krasi sef salu Zemaljskog muzeja s najvrednijim eksponatima poput Hagade i originalnih kraljevskih povelja na kojima se i sam njegov vlasnik - dvorski knez kralja Tvrtka I – Mirko Radojević javlja kao potpisnik.
