Meksički reditelj Mičel Franko (Michel Franco) redovan je gost Sarajeva. Toliko da ga rijetko ko još i naziva gostom.

Nakon što je prošle godine dobio nagradu „Počasno Srce Sarajeva“, Mičel je tek ove godine tokom Sarajevo Film Festivala (SFF) preuzeo, s obzirom na to da je zbog pandemije koronavirusa, SFF 2020. godine održan u online formatu.

Prestižna nagrada dodijeljena mu je kao priznanje za njegov izvanredan doprinos filmskoj umjetnosti, kao i za podršku Festivalu te uoči projekcije njegovog filma „Novi poredak“, a premijerno je prikazan u Veneciji 2020., gdje je osvojio "Srebrnog lava" - Veliku nagradu žirija.

„Lokalac“ sam

"Novi poredak" je drama u kojoj se luksuzno vjenčanje pripadnika više klase neočekivano pretvara u poprište klasne pobune koja završava državnim udarom. Kroz oči simpatične mlade nevjeste i sluga koje rade za i protiv njene bogate porodice, "Novi poredak" bez daha, prati slom jednog i uspon drugog režima.

U intervjuu za „Dnevni avaz“ Franko je govorio o Sarajevu, SFF-u, prvom Ponta Lapud Festivalu na istoimenom otoku u Hrvatskoj, koji je održan prvi put početkom jula, ali i društveno-političkoj situacija u BiH u komparaciji s njegovom domovinom.

Sigurno ste umorni.

- Ne, nisam. Sretan sam što sam ovdje, sve ide prema planu, uvijek mi je drago kada sam u Sarajevu. Ovo je, mislim, moj šesti put da sam ovdje.

Ne možemo reći da ste gost, kao da ste jedan od članova ekipe SFF-a. Kakav je osjećaj napokon primiti nagradu „Počasno Srce Sarajeva“?

- I ranije sam se osjećao tako, ali posebno sada, kao dijelom Festivala, skoro kao da sam „lokalac“. Ima veliki značaj za mene ova nagrada, ali i kao da ima smisla.

Publika u Sarajevu je imala priliku da gleda Vaš film „Novi poredak“. Jeste li dobili neke reakcije?

- Da, dobio sam reakcije od ljudi. Veoma su entuzijastični. Neki su imali pitanja, neki, manji dio njih, bili su uznemireni. Željeli su od mene da ih smirim, uvjerim u suprotno ili slično. Ali sviđa mi se miks reakcija. Pretpostavljam da sam zbog toga i napravio ovaj film.

Pitam mnogo pitanja

Kažu da ako film ne dobije nikakve reakcije ili ljudi ne kažu ništa o njemu, ako nije provokativan, onda film nije dobar?

- Kada gledam film, želim biti ganut, želim da me zadirkuje, da film izazove reakcije u meni, snažne, koliko god je moguće. Sretan sam ako ljudi reagiraju dok gledaju moje filmove.

Pročitala sam da je Vaš film nazvan „kontroverznim“. Zašto?

- Vjerovatno zbog činjenice što ne dajem nikakve odgovore ili solucije. Ja pitam mnogo pitanja na koja je teško odgovoriti, a koja se tiču današnjeg svijeta, čovjekove prirode, društva. Ne štitim publiku, ne dajem im laka rješenja. U mnogim slučajevima to je uznemirujuće za publiku.

Imali ste i žestokih reakcija i u Meksiku nakon premijere filma. To je uredu? To i treba tako?

- Da, to je interesantno. Mnogo ljudi je protiv filma, ali to je dobar znak. Zato što je to film koji govori o velikim suštinskim problemima, o tome koliko duboko, u korijene, taj problem doseže. Tako da, naravno, uznemiruje ljude i ponosan sam na taj aspekt svog filma.

Toplina društva

Sigurna sam da znate barem osnovno o društveno-političkoj situaciji ovdje, u BiH. Možete li napraviti komparaciju s Meksikom?

- Pretpostavljam da je element koji može biti ekvivalent za oba mjesta jeste nesigurnost. Odnosno da se ne zna šta će doći, šta ljude čeka. Čak ako vi ili Meksikanci žele da vjeruju da će se stvari popraviti, žele da idu u pravom pravcu, kada niste baš mladi, teško je u to potpuno vjerovati. Mi, Meksiko i BiH, dijelimo probleme poput korupcije, a, u isto vrijeme, tu je i toplina društva, ljudi žele da stvari idu nabolje. Tako da, da, ima mnogo sličnosti između naših država.

Šta Vas mladi u Vašem poslu prvo pitaju? Koji je prvi savjet koji im date?

- Mlađi ljudi me često pitaju u posljednje vrijeme postaje li lakše kako vrijeme prolazi i kako stječu iskustvo. Nažalost, moj odgovor je uvijek ne. Uvijek je mnogo izazova koji ih čekaju i ne postaje nimalo lakše.

Prijateljstvo s Pavelom Pavlikovskim

Bili ste dio prvog Ponta Lapud Festivala. Kako je bilo?

- Bilo je odlično. Mjesto je fantastično, lijepo smo se proveli. Ali posebno zbog mogućnosti da provodimo više vremena s mladim ljudima, koji počinju u ovom svijetu ili oni koji već imaju nekog iskustva, s njima razmjenjujete ideje. Pavel Pavlikovski (Pawel Pawlikovski) je bio tamo, također. Njega nisam ranije upoznao, postali smo prijatelji. Bilo je veoma lijepo iskustvo.

Nova premijera u Veneciji

  Šta Vas dalje očekuje?

- Novi film će biti premijerno prikazan u Veneciji za nekoliko sedmica. Zove se „Sundown“, snimao sam ga u Meksiku. Bit će u takmičarskom dijelu festivala u Veneciji. Nadam se da će i ovdje biti prikazan. To bi me vratilo opet u Sarajevo.

Ima smisla kada sam u Sarajevu

- Ovdje se osjećam veoma prijatno, komforno. Kada sam ovdje došao prvi put prije 12 godina, pomislio sam kako mi se posrećilo što ću vidjeti ovo mjesto. I pitao sam se hoće li me opet pozvati ili ću se, možda, vratiti kao turist. Poslije toga, dolazio sam još pet puta. Osjećam se prijatno, jednostavno, za mene ima smisla kada sam ovdje. Jednostavno se ovdje vraćam i sretan sam zbog toga – kazao nam je Mičel.

 Povezanost s SFF-om

Franko je prvi put posjetio Sarajevo 2009. godine kada je na Sarajevo Film Festivalu prikazan njegov prvi dugometražni film "Daniel i Ana", koji je premijeru imao u sekciji „Directors' Fortnight“ na Filmskom festivalu u Kanu.

Na 23. Sarajevo Film Festivalu (2017.) Franco je bio predsjednik žirija Takmičarskog programa - igrani film. Njegov film "Las hijas de Abril" (Avrilina kćerka), prikazan u sklopu Open Air programa 23. Sarajevo Film Festivala, osvojio je nagradu žirija sekcije "Un Certain Regard" na Filmskom festivalu u Kanu.