Alina Pantsejeva (Pantsyeva) ubjedljiva je pobjednica osme sezone RTL-ovog šoua "Život na vagi“, u kojem je izgubila 71,7 kilograma. Pantsejeva je u takmičenje došla sa 145,3 kilograma, a u finalnoj emisiji vaga je pokazala čak 73,6 kilograma. 

Ujedno je i prva žena koja je pobijedila i time dokazala da, iako su žensko tijelo i organizam drugačiji od muškog, moguće je!

Prihvatiti sebe

Ona je Bjeloruskinja koja se zbog ljubavi preselila u susjednu Hrvatsku i vrlo odvažno započela potpuno novi život. U vrlo otvorenom intervjuu za "Dnevni avaz“, Pantsejeva je govorila o emocijama, izazovima i sadašnjem načinu života, jer nije dovoljno privremeno paziti šta se unosi u sebe i s vremena na vrijeme vježbati, već to mora postati stil života.

Kako se osjećate sada, kada su se, vjerujem, slegle emocije i utisci?

- Zapravo, emocije su bile samo u finalu, kada smo se vagali i počela sam shvaćati da pobjeđujem: nisam mogla vjerovati, ostala sam bez riječi. Nakon snimanja, kad sam se vratila u običan život, nisam se osjećala kao da sam napravila nešto posebno, nisam bila svjesna da sam pobjednica i rekorderka, još nisam svjesna. Ali jako sam ponosna zbog svog rezultata jer znam da iza njega stoje - trud, trud i trud.

Stotinu dana napornog rada pred kamerama, šta Vam je bilo najizazovnije?

- Puno je bilo izazova. Prvo sam se trebala opustiti pred kamerama, jako sam se brinula zbog jezika, teško mi je bilo trenirati na suncu (inače ne podnosim vrućinu i imam problema s disanjem), izazovno je bilo biti u izolaciji, bez mobitela, interneta i komunikacije s obitelji, veliki je izazov bio početi prihvaćati sebe, ispričati neke svoje priče o kojima sam prije šutjela, razumjeti da ću se pred drugim ljudima ogoliti - i fizički, i psihički...

Mnogi misle da su vježbe teže od korigiranja prehrane. Je li to tako ili...?

- Iskreno, meni su treninzi lakša stavka. Za one koji se boje, mogu reći da se aktivnost može odabrati i ona koja vam više odgovara: nije obvezno da to bude teretana, to mogu biti i boks, šetnja, plivanje i druge aktivnosti. Ali prehrana je najbitnija, otprilike 80 posto uspjeha je prehrana, 10 posto san i samo 10 posto su treninzi.

Šta su Vam Vaši najbliži rekli prvi put kada ste izašli iz kampa, sjećate li se?

- Bili su oduševljeni, suprug me još fotografira i snima kao paparaco. Uz mene je počeo mršavjeti i kaže kako mi se divi jer to nije lako. Moji su i njegovi roditelji sretni, a svekrva je plakala kad me vidjela. Najbolja prijateljica Elena kaže da je ponosna na mene, rekla je kako su i ona i suprug inspirirani mojim promjenama i, iako nemaju višak kilograma, krenuli su se zdravije hraniti - šalje mi fotografije obroka i šali se kako naše dopisivanje sada izgleda kao dopisivanje s nutricionisticom. Kolege mi isto čestitaju, ali i kažu kako nisu sumnjali da ću doživjeti veliku transformaciju, vjerovali su u mene od samog početka.

Primijeniti savjete

Kako ste "preživjeli“ još onih stotinu dana izvan kampa "Života na vagi“, do finalnog vaganja?

- S jedne strane, vani je bilo teže jer sam prehranu, treninge i odmor trebala kombinirati s poslom i drugim obavezama. Radim u jednom gradu, živim u drugom, treniram u trećem, a s obzirom na to da ne znam voziti, put mi „pojede“ dosta vremena, svaki dan izgubim skoro četiri sata samo na putovanje, to iscrpljuje. Iako smo i u kući imali izazove, vani ih ima više: hrana je sada dostupna, pekarnice su na svakom koraku, u dućanima su police krcate, sve fino miriše i zanimljivo izgleda, moraš biti jak i u dućan ići samo sa spiskom, ne jesti ako nisi gladan, a čak i kada si gladan, birati onu hranu koja je korisnija za tvoje tijelo. Izazovno je bilo početi vani primjenjivati savjete koje smo dobili u kući, promijeniti svoj životni stil. Nisam si odmah uspjela pronaći teretanu, ali se tako poklopilo da se dva tjedna nakon mog izlaska iz kuće blizu moga grada otvorio fitness studio, gdje sam i počela trenirati. Tako da, s druge strane, ipak sam i vani pronašla trenericu i imala veliku podršku od supruga, obitelji, prijatelja, kolega i cura s kojima treniram.

S ove tačke gledišta, šta biste poručili svima koji se bore s viškom kilograma?

- Poručila bih da zavole i počinju poštovati sebe te birati onu hranu koja će njihovu tijelu donijeti više koristi, da zapamte da je mršavljenje umnogome matematika i tijelo gubi kilograme tada kad je unos manji od potrošnje, stoga za mršavljenje treba smanjiti kalorijski unos, povećati aktivnost i ne zaboravljati na san i odmor koji su isto jako bitna stavka za uspješan gubitak kilograma. Više hodajte - osim što je to jedna od najprirodnijih ljudskih aktivnosti i troši kalorije, hodanje još i razvedruje glavu. Niste sami, putem društvenih mreža možete pronaći ljude koji se isto žele boriti s kilograma i navikama. Vjerujte u sebe, ako su drugi uspjeli, uspjet ćete i vi. Uvijek se sjećate svog cilja, trudite se i bit ćete nagrađeni!

Primjer dnevnog jelovnika

Pantsejeva je podijelila s "Avazovim“ čitaocima primjer dnevnog jelovnika.

- Doručak: Salata (dva kuhana jaja, jedan mali avokado od cca 60 grama, jedan dvopek narezan na kocke, pola paketa matovilca, pola paketa rikole, jedna žlica bučina ulja, jedna žlica soka limuna, prstohvat soli i češnjaka u prahu). Fino, hrskavo i brzo se priprema.

- Međuobrok: Jedna zelena jabuka.

- Ručak: Otprilike 60 grama riže (vaga se nekuhana), 200 grama ribljeg fileta ili 150 grama mesa (pečem u fritezi na vrući zrak, može biti pečeno i na tavi), salata od krastavca i rajčice, začinjena sa žlicom maslinova ulja.

- Međuobrok: Jedna crvena paprika.

- Večera: Jedan skyr jogurt s prstohvatom cimeta, žličicom meda, žlicom sjemenki (lanenih, chia itd. ili može biti nekoliko sjeckanih nožem orašastih plodova).

- Aktivnosti: U mom slučaju grupni treninzi (na njima ćete imati kontrolu trenera i usput upoznati ljude, od kojih ćete sigurno dobiti podršku i motivaciju), a kao zamjenu za trening mogu savjetovati pola sata-sat vremena šetnje (što brži tempo to efikasnije, ali nema potrebe trčati) ili vožnje običnog ili sobnog bicikla.

Prazan frižider

Čega ste se plašili?

- Jako sam se bojala da će me kod kuće dočekati pun hladnjak kalorične hrane, ali me dočekao potpuno prazan hladnjak - suprug mi je rekao da poštuje moj trud i želi me podržati i stvoriti dobre uvjete za mršavljenje i održavanje težine, pročitao je jelovnike i sa mnom je krenuo zdravo se hraniti. Vani sam imala dobru potporu, a što je isto bitno - mogla sam se čuti s roditeljima. Inače, otkad sam se preselila iz Bjelorusije u Bugarsku, a zatim i u Hrvatsku, navikli smo se čuti svaki dan, a u izolaciji takvu mogućnost nismo imali i često sam se znala brinuti, vani je ta zabrinutost nestala.