Žena iz Denvera postala je prva osoba koja je ikada dobrovoljno donirala svoje tijelo u svrhu digitalizacije.
Suzan Poter (Susan Potter) preminula je 2015. godine u 87. godini od teške upale pluća, a svoje tijelo ostavila je kao "digitalno tijelo" na medicinskom fakultetu. Tijelo joj je izrezano u 27 hiljada komadića i kroz iduće tri godine postat će digitalna građa koja će pomagati studentima u učenju.
Suzan je 15 godina bilježila sve što radi, od čega boluje i što joj se događa kako bi studenti mogli povezati njezino tijelo s iskustvima i životom. Sve što je zapisivala bit će objavljeno u januarskom broju "National Geographic", piše "Daily Mail".
Odrasla je u nacističkoj Njemačkoj. Roditelji su je ostavili kod bake i djeda te pobjegli u Nju Jork. U jednom od svojih brojnih zapisa, Suzan tvrdi kako im to nikada nije oprostila. Nakon Drugog svjetskog rata i Su je odselila u Nju Jork gdje je upoznala svog budućeg supruga za kojeg se udala 1956. godine i imala dvije kćeri. Kada je njezin suprug otišao u penziju, preselili su se u Kolorado.
Nije poznato od čega i kada je njezin suprug preminuo niti gdje su njene kćerke, no 2000. godine je Suzan ostala sasvim sama. Imala je 73 godine i bolova je od dijabetesa, imala je melanom i rak dojke te je prošla brojne operacije. Te godine je pomislila da ima samo godinu dana života pred sobom.U jednom naučnom časopisu pročitala je članak o projektu "Vidljiv čovjek". Dvoje ljudi je bilo, nakon smrti, zamrznuto i izrezano u tanke komadiće, a njihove dijelove proučavali su studenti medicine. Jedan od njih bio je zatvorenik osuđen na smrt, a drugi žena koja je preminula od srčanog udara.
Suzan je poželjela biti prva koja se dobrovoljno na to prijavila. Na taj način, smatrala je, postat će "besmrtni leš".
Kontaktirala je voditelja tima, dr. Vika Spicera (Vica Spitzera) koji je isprva odbio njenu želju. No, s vremenom ga je pridobila, a on je imao samo jedan uslov za nju: da tokom te jedne godine (koliko je mislila da će živjeti) snimi sve što radi, kako se osjeća i što proživljava.
Suzan je bila upućena u cijeli proces. Znala je da će ju, kada umre, zamrznuti, izrezati u četiri dijela, a zatim svaki od tih dijelova rezati na sitnije komade. Potom će svaki taj maleni dio biti fotografiran i zatim digitaliziran.
Prije nego što je umrla, pobrinula se da cijeli proces digitalizacije prođe kako je ona to htjela. Naime, zahtijevala je da doktori puste klasičnu muziku dok je režu pilom, a da u prostoriji budu ruže. Spicer je istaknuo kako je cijeli proces bio puno brži nego kada su radili prvog "Vidljivog čovjeka". Pila je mogla rezati dijelove tijela koji su tanki poput dlake kose i to 24 sata. Cijelo tijelo bilo je izrezano u roku 60 dana. No, cijeli proces još nije gotov. Svi dijelovi moraju biti digitalizirani, a stručnjaci procjenjuju da će za to trebati dvije do tri godine.
