Ako ste ikada pažljivije posmatrali nebo tokom vedrih noći, vjerovatno ste bar jednom primijetili zvijezde padalice, nebeske objekte koji se kreću prividno ogromnom brzinom i iza sebe ostavljaju trag.
Naravno, nije riječ o zvijezdama već o daleko manjim čvrstim tijelima koja ulaze u Zemljinu atmosferu, sagorijevajući pritom usljed nastalog trenja. Objekti veličine kamenčića šljunka obično izgore vrlo brzo, dok oni veličine nekoliko metara u prečniku dospiju mnogo bliže površini prije nego što eksplodiraju.
Jedan od takvih događaja bila je Tunguska eksplozija 1908. godine, tokom koje je meteor ušao u atmosferu i eksplozijom okončao svoj put iznad Sibira u Rusiji. Toplina nastala usljed eksplozije osjetila se šezdesetak kilometara dalje od tačke udara, toliko snažnog da su ga zabilježili i seizmolozi u Velikoj Britaniji.
Procjenjuje se da je taj meteor bio prečnika većeg od 36 metara i težio gotovo 100 miliona kilograma. Udario je u Zemlju brzinom od oko 54.000 kilometara na sat i eksplodirao na visini od oko 8,5 kilometara, pri čemu je vazduh oko sebe, za kratko vrijeme, zagrijao na gotovo 25.000 stepeni Celzijusa. Smatra se da je eksplozija bila 185 puta jača od nuklearne bombe.
Sličan incident, iako daleko manjih razmjera, dogodio se u Čeljabinsku, također u Rusiji, 2013. godine. Ovoga puta, naučnici su uspjeli da zabilježe koliku je silu udar stvorio, koliku količinu svijetla i toplote je meteor ispustio, kao i tačan sastav njegovih ostataka.