Najčešća definicija ogovaranja je dijeljenje informacija o drugima koji su odsutni. Takozvane „trač partije“ su prilično uobičajena praksa, i često se smatraju bezazlenim, ali efekti mogu biti dalekosežni. Glasine su bile tema i nekoliko naučnih istraživanja.

Ogovaranje je složena društvena pojava koja ima nekoliko funkcija u svakodnevnom razgovoru.

Dr Tara Vel, prateći rezultate i zapažanja analitičara nekoliko studija koje su se bavile temom tračeva, izdvojila je četiri glavne funkcije ogovaranja koje ga možda čine tako privlačnim.

Dijeljenje informacija 

Tračevi često uključuju dijeljenje informacija o drugima i pomaganje pojedincima da budu informisani o tome šta se dešava u njihovim društvenim krugovima. Tračevi mogu biti način da se razmjenjuju vijesti, da se ažuriraju postojeća saznanja ili da se podijele lična iskustva koja mogu interesovati druge.

Društveno vezivanje

Ogovaranje može ojačati društvene veze stvaranjem osjećaja zajedničkog znanja ili razumijevanja unutar grupe. Dijeljenje ličnih ili osjetljivih informacija na način sličan tračevima može uspostaviti povjerenje među pojedincima jer signalizira otvorenost i transparentnost.

Društvena regulativa

Tračevi mogu biti oruđe za sprovođenje društvenih normi. Razgovarajući o ponašanju drugih, pojedinci pojačavaju ili osporavaju društvene standarde. Na ovaj način, ogovaranje može biti oblik društvene kontrole, obeshrabrujući ponašanje koje se doživljava kao odstupanje od prihvaćenih normi.

Zabava

Tračevi često sadrže elemente zabave. Može biti zanimljivo, pružajući pojedincima vid zabave u svakodnevnim razgovorima. Tračevi mogu imati oblik pripovedanja, čineći razgovore uzbudljivijim i zadivljujućim, iako često na tuđi račun.

Ko su osobe koje najviše ogovaraju

Iako se ogovarači često smatraju neetičkim, manje obrazovanim i smatra se da su uglavnom ženskog pola, studija Robins i Karan (2019) nije otkrila značajne razlike u karakteristikama onih koji ogovaraju više od drugih.

Koristili su podatke iz pet studija posmatranja da ispitaju ko i kako ogovara. Svi učesnici su nosili elektronski aktivirani snimač, koji je prikupljao akustične uzorke tokom dva do pet dana i ispunjavao demografske i lične upitnike.

Zvučni fajlovi su bili kodirani da kategorišu da li su tračevi pozitivni, negativni ili neutralni, zatim da li je trač o osbi koja je javna ličnost ili ne, i koja je tema trača (društvene informacije, fizički izgled ili postignuće). Istraživači su otkrili da su česti ogovarači imali tendenciju da budu ekstrovertniji.

Rezultati su pokazali da su se ženske osobe više bavile neutralnijim ogovaranjem od muškaraca, a mlađi ljudi su imali tendenciju da ogovaraju u negativnom kontekstu više od starijih ljudi.

Uopšteno govoreći, tračevi su bili neutralni u pogledu društvenih informacija, a ne pozitivni ili negativni. U stvari, 74,3 odsto svih uzorkovanih tračeva u studiji bilo je neutralno, što znači da nisu pozitivno ili negativno evaluativne.

Ovi nalazi iz studija posmatranja sugerišu da je ogovaranje važno u razmjeni informacija i da nema uvijek namjeru da bude štetno ili da povredi druge.

Prema novijim istraživanjima, ako su informacije koje se dijele zasnovane na istini, to može pozitivno uticati na naše odnose sa drugima. Dijeljenje tačnih informacija o trećoj strani moglo bi da poboljša povjerenje između pojedinaca promovisanjem i održavanjem grupne saradnje i timskog rada.

Pronalaženje istine u tračevima

Koristeći pojednostavljeni matematički model, međunarodni tim analitičara istražio je kada je ogovaranje –pošteno i nepošteno, i kako se može odraziti na uključene aktere. Istraživači su simulirali tračeve kao trougao: ogovarač, primalac informacija i treća osoba o kojoj se priča dok nije prisutna.

Model je istraživao to da li je razmjena informacija koristila osobi koja je čula tračeve, o kome god da se radilo, ili je to naštetilo nekom od aktera. Istraživači su željeli da vide da li će ogovarači širiti iskrene ili lažne izjave kako bi maksimizirali svoju korist, a da ne naruše svoju reputaciju.

Uopšteno govoreći, otkrili su da su ogovarači bili iskreni kada su imali isti cilj sa druge dvije strane. Ali kada su njihovi ciljevi bili neusklađeni, kao što je na primjer situacija o unapređenju na poslu, mnogo je veća vjerovatnoća da će lagati. Dakle, vjerovatnije je da će situacije u kojima će nečiji neuspjeh značiti uspjeh drugog – dovesti do nepoštenog ili negativnog ogovaranja koje će nauditi drugom.

Peters i Fonseca (2020) su testirali ovu hipotezu direktno ispitivanjem učestalosti i oblika spontanih laži.

Razmatrali su i da li se ogovarači takmiče jedni sa drugima ili ne. Otkrili su da ipak, sve u svemu – laži čine znatnu manjinu poruka.

Negativne i lažne informacije mogu naštetiti reputaciji subjekta i ogovarača ako su uhvaćeni u laži. Pojedinci koji se bave ogovaranjem mogu doživeti stres i anksioznost, posebno ako se osećaju krivim ili se plaše da će biti uhvaćeni kako šire lažne informacije.

Studija Kolea i Skrivenera (2013) otkrila je da bavljenje negativnim ogovaranjem u laboratorijskom okruženju smanjuje samopoštovanje ogovarača. Još neka prethodna istraživanja pokazuju da mnogi ljudi uopšte – ne vole „negativne ogovarače”.

Dakle, ogovaranje je bitno sredstvo za društveno dijeljenje, povezivanje i razumijevanje društvenih normi. Održavanje tačnosti i pozitivnosti ima značajne prednosti za sve, zaključili su istraživači, a naglašava dr psihologije Tara Vel.