Biciklizam na duge staze, sprint i kaskaderski biciklizam, svi imaju različite zahtjeve za tijelo. Povrede mogu nastati kao posljedica pada ili prenaprezanja mišića. Različiti tereni na kojima se vozi bicikl također imaju utjecaja na vrstu zadobivenih povreda.
Modrice i uganuća
Najčešće povrede, kazao je dr. Edin Buljugić, fizioterapeut, koje se mogu dogoditi u toku vožnje bicikla su modrice i uganuća, ali i ogrebotine ili manje razderotine.
- Teže povrede kod biciklista su prijelomi i povrede glave te samog lica. Što se prijeloma tiče, to su najčešće frakture ruku ili ramena, zato što u slučaju pada biciklista obično pokušava ublažiti pad rukama. Kada su povrede glave u pitanju, mogu se desiti, iako rjeđe, ali u tom slučaju kaciga treba ublažiti posljedice. Ako je, ipak, u pitanju povreda glave, ostali učesnici u saobraćaju nikako ne smiju pomjerati povrijeđenu osobu dok ne dođe hitna pomoć, i to zbog potencijalno povrijeđenih pršljenova ili unutrašnjeg krvarenja - kazao je dr. Buljugić.
Ljekar dodaje kako je kaciga bitan dio opreme za bicikliste, bez obzira na disciplinu. Također, da bi se izbjegle povrede, program treninga biciklista trebao bi pripremiti tijelo za specifične zahtjeve koji se pred njega postavljaju.
Priprema tijela
- Zagrijavanje i hlađenje trebaju uključivati laganu vožnju biciklom i istezanje, kako bi se tijelo pripremilo za događaj koji je pred njim. Također, istezanje nogu i leđa ograničava rizik od prenaprezanja i povrede mišića. Dobra postura uz jaku zdjelicu pomaže smanjivanju boli u leđima. Snažne noge pomažu u poboljšanju vožnje bicikla i učinkovitost te smanjenju povreda koje u konačnici znače povećanje snage za jače i brže pedaliranje - navodi dr. Buljugić.
Ljekar ističe da su vježbe balansa, kao što su bočne daske, važne za bicikliste kako bi izbjegli povredu kičme. Ove temeljne vježbe izazivaju stabilnost ramena, kukova i tjelesne jezgre, sve bitne komponente da biste bili jaki na biciklu.
Fizikalna terapija
Prilikom povreda usljed biciklizma veliku ulogu u prevenciji i zaštiti ima fizikalna terapija. Najčešće se koriste elektroanalgezija u akutnim fazama povreda, Tecar terapija, UZ terapija, elektrostimulacija mišića, reacovery. Proces rehabilitacije je drugačiji za svakoga zbog individualnih komorbiditeta.
