Gojaznost i prekomjerna tjelesna težina, kao i ishrana bogata masnoćama i siromašna vlaknima, prepoznati su kao značajni faktori rizika za razvoj dijabetesa, ali su ujedno i faktori na koje je moguće utjecati.
Studije pokazuju da promjene životnog stila koje uključuju redovnu fizičku aktivnost, kao i promjene navika u ishrani, dovode do smanjenja tjelesne težine i mogu pomoći smanjenju rizika od razvoja dijabetesa tipa 2. Iz tog razloga je promocija redovne fizičke aktivnosti i poticanje ljudi da budu aktivni, uz promjene u načinu ishrane, važan korak u cilju primarne prevencije.
Dijabetes tipa 2 ili šećerna bolest je rastuća prijetnja svjetskom stanovništvu, a prognoze su da će do 2025. godine broj ljudi oboljelih od te bolesti biti 20 posto u Evropi, 50 posto u Sjevernoj Americi i čak 85 posto u Južnoj i Srednjoj Americi. Drugim riječima, zemlje u razvoju očekuje porast pojave dijabetesa tipa 2 za nevjerovatnih 170 posto, a razvijene za 42 posto.
Sve su to razlozi iz kojih je veoma važno prepoznati faktore rizika i, ukoliko je moguće, na vrijeme utjecati na njih. Među najčešćima se spominju prekomjerna težina i gojaznost (kod čak 75 posto slučajeva), nedostatak fizičke aktivnosti i ishrana bogata masnoćama i siromašna vlaknima, ali i rast životnog doba i porodična anamneza.
Analizom rizičnih faktora dolazi se do zaključka da su mnogi od njih promjenljivi, a postoje i uvjerljivi dokazi o manjem riziku od pojave dijabetesa tipa 2 kod odraslih osoba koje se redovno bave fizičkom aktivnošću i održavaju normalan indeks tjelesne mase.
Klinička ispitivanja pokazala su da se dosljednom promjenom načina života, u šta je uključeno smanjenje tjelesne težine i povećanje fizičke aktivnosti, efikasno smanjuje rizik od razvoja dijabetesa, a efekt poslije traje godinama. To znači da gojazne osobe koje nastoje da smanje tjelesnu težinu i osobe koje mijenjaju sedentarni način života i navike u ishrani također pozitivno utječu na smanjenje rizičnih faktora, pa čak i učinaka dijabetesa tipa 2.
