U terapiji oralne halitoze najvažnije je čišćenje jezika strugačem ili četkanje tvrdom četkicom natopljenom u antiseptik dva puta na dan po pet zamaha, s tim da se obrati pažnja na stražnji dio jezika, jer se tamo nalazi najviše naslaga.
Ustanovljeno je da zubne paste koje sadrže triklosan, sodu bikarbonu i eterična ulja znatno smanjuju oralnu halitozu.
Uz prije opisane mjere mehaničkog čišćenja jezika preporučuje se ispiranje usta antisepticima, jer je ustanovljeno da te otopine na bazi oktenidin hidrohlorida, hlorheksidina, triklosana, cetil piridina, esencijalnih ulja, vodikovog peroksida, hlordioksida, cink hlorida i laktata pomažu u borbi protiv halitoze.
Winkel i sur., kao i Roldan i sur., testirali su Halitu (hlorheksidin, cetilpiridin i cink laktat) i ustanovili znatno smanjenje halitoze nakon njenog korištenja. Isti autori preporučuju grgljanje Halitom dva puta na dan tokom jedne minute kako bi tekućina dosegnula stražnje dijelove jezika koji su ujedno i najkritičniji za nastanak halitoze.
Na odabir antiseptika utječe više čimbenika, a s obzirom na dužinu primjene antiseptika u ovakvim stanjima, svakako treba uzeti u obzir i naknadnu obojenost zuba.
Antiseptik odabira trebala bi biti bezbojna otopina bez alkohola u sastavu, za koju se zna da ne uzrokuje obojenost zuba nakon duže primjene ili promjene okusa te koji pomaže u uklanjanju kamenca.
Osim toga, antiseptik bi trebao sadržavati aktivnu tvar koja ima širok antimikrobni spektar i brzo djelovanje, nije toksična za sluznicu i ima niski alergijski potencijal, po mogućnosti da ima dodatak mentola ili drugih eteričnih ulja za poboljšanje zadaha i, povrh svega, da je sa sigurnošću primjenjiv u trudnica, dojilja, pa i male djece, poput novijeg antiseptika oktenidina.
Čini se da i probiotici poput S. salivariusa mogu biti djelotvorni u liječenju halitoze, dok o koristi antibiotika u liječenju halitoze za sada nema podataka. Svakako se preporučuje i pregled kod parodontologa zbog liječenja parodontitisa koji se često može skrivati u podlozi oralne halitoze.