U razvoju savremene implantologije zaboravilo se na priču o komplikacijama koje i dalje čine realnost ove terapije. Komplikacije koje se javljaju prilikom ugradnje implantata uglavnom su posljedice propusta same operativne tehnike. Mogu biti intraoperativne i postoperativne, koje se dijele na rane i kasne.
Rane su rezultat procesa koji mogu ugroziti ili spriječiti oseointegraciju: nepravilna preparacija ležišta za implantat koju prate oštećenja koštanog tkiva poput koštane nekroze, bakterijska kontaminacija i invazivno zapaljenje mogu usporiti zarastanje mekog i čvrstog tkiva, neadekvatna stabilnost implantata nakon ugradnje i prerano opterećenje implantata.
Meko tkivo
Rane komplikacije su otok, bol, dehiscencija rane, infekcija. One često mogu dovesti do gubitka implantata, a karakterizira ih dugotrajan, intenzivan i pulsirajući bol praćen otokom i gnojnom supuracijom u regiji ugrađenog implantata.
Najčešće se dešavaju u donjoj vilici i, ukoliko se ne reagira na vrijeme, posljedice su veliki koštani defekti, i po nekoliko puta veći od implantata. Uzroci su granične dimenzije kosti za ugradnju implantata, neadekvatna hirurška tehnika i orogresivni navoji implantata koji utječu na povećan stres-napon u kosti.
Dehiscencije se najčešće javljaju u toku prve dvije sedmice nakon hirurgije, a nastaju kao posljedica nedovoljnog mekog tkiva za primarno prekrivanje implantata i postavljanja šavova pod tenzijom.
Kada do njih dođe, pacijentu treba savjetovati da pojača oralnu higijenu, uz primjenu nekog oralnog antiseptika. Terapija se provodi u dvije faze: konzervativna (hlorheksidina i lokalna terapija antibiotskim preparatima, a po redukciji površine obuhvaćene dehiscencijom) i hirurška, s primjenom regenerativne tehnike koja podrazumijeva primjenu koštanih zamjenika i membrane.
Kasne komplikacije dešavaju se kada oseointegrirani i prethodno stabilan implantat i u funkciji izgubi stabilnost i bude eksplantiran. Pretpostavka je da su kasne komplikacije rezultat pretjeranog opterećenja i/ili infekcije.
U njih spadaju perimukozitis i periimplantitis, komplikacije koje se tiču samih implantata (njihov prijelom), komplikacije kod suprastrukture.
Perimukozitis, periimplantatnimukozitis je reverzibilno zapaljenje mekih tkiva oko implantata u funkciji. Nastalo je kao posljedica djelovanja plaka na periimplantanu sluzokožu. Eksperimentalnim studijama utvrđeno je da tri sedmice od formiranja plaka dolazi do inflamatorne reakcije gingive.
Hirurška terapija
Periimplantitis podrazumijeva da je mehanizam odbrane gingive oko zuba daleko efikasniji nego što je u okolini implantata, najvjerovatnije, kao posljedica slabije vaskularizacijie koja je smanjena ka površini implantata i pravca vezivno-tkivnih vlakana koja su uglavnom poredana paralelno s površinom implantata i polaze s površine kosti.
Uzroci pojave periimplantita su preopterećenost implantata i infekcija. Kliničku sliku karakteriziraju: marginalno tkivo oko implantata koje je lividno i krvari na blagi dodir; infekcija ima tendenciju širenja u dublje slojeve periimplantatnog tkiva, što za posljedicu ima gubitak koštanog tkiva oko implantata; gubitak krestalne kosti na vrhu alveolarnog grebena je nalaz koji se sreće kod svih tipova implantata. Terapija je isključivo hirurška.
Posebnu grupu komplikacija čine greške nastale kod preoperativnog planiranja, kada nerijetko nakon uspješne ugradnje utvrdimo neku od grešaka već prihvaćenog implantata, što umnogome otežava, ako ne i onemogućava, valjanu izradu zubne nadoknade.
Ipak, najveća komplikacija u implantologiji je nezadovoljan pacijent. Stoga će temeljna preoperativna priprema s uspjehom prevazići sve komplikacije i pružiti pacijentu ono što je na početku terapije i očekivao.
Uzroci fraktura
Fraktura implantata može biti uvjetovana: operativno - primjenom veće sile pri postavljanju implantata, naročito kod ugradnje u kompaktu donje vilice (pravljenje prevelike poluge); postoperativno - slabim kvalitetom, poroznošću implantata (javlja se kod implantatnih sistema sa slabijom kontrolom kvaliteta u proizvodnji).
Kada se radi odstranjivanje
Odstranjivanje implantata radi se u slučaju kada se dese: hroničan bol, rasklaćenost implantata, hronična infekcija, progresivan gubitak kosti, parestezija, oroantralne ili oronazalne fistule. Tu su i fraktura kosti, postojanje bilo kog problema psihološke ili druge prirode, nepopravljivi defekt na samom implantatu, moguće ireverzibilno oštećenje susjednih zuba, kozmetski problemi.
