Jednostavnih situacija nema u životu. a u medicini pogotovo. Vrlo je rijetka situacija da u zreloj životnoj dobi imate samo jedno od oboljenja i problema su vezanih za tu dob. Obično se radi o kombinaciji dvije ili više bolesti čiji je nastanak vezan za starenje organizma.

Potrebno je sva ta stanja pravilno liječiti i redovno kontrolirati da ne bi došlo do nepovratnog gubitka vida uzrokovanog kompletnom atrofijom glave optičkog živca ili potpunog sušenja i atrofije fotoreceptora (štapića i čunjića).

Ne čekati da katarakta „sazrije“

Najčešće je pojava katarakte ili mrene nezaobilazno stanje očiju ljudi starijih od 60 godina. Ranije se čekalo da mrena potpuno sazrije, a pacijent potpuno izgubi vid da bi se savjetovalo skidanje mrene.

Danas se savjetuje ukloniti zamućeno sočivo što ranije, jer je sama operativna procedura kraća i jednostavnija, manje se troši ultrazvučne energije, mrena se nježno usitni, izdrobi i usisa te se zamijeni ranije izračunatim sočivom.

Nerijetko kod mrene nalazimo PEX ili pseudoeksfolijacioni sindrom. Radi se o stanju hronične upale srednje očne ovojnice, koja traje godinama, desetljećima ne izaziva probleme do momenta kada se zjenica treba maksimalno proširiti kod operacije mrene.

Obično se radi o svijetlim, naročito plavim i zelenim očima. Takve zjenice ostaju uske i napola se otvore, postoje priraslice uz sami rub zjeničnog otvora, nerijetko zjenica puca ili ostane blago proširena.

Takvo stanje vezano za mrenu nazivamo komplikovanim. Samo uklanjanje mrene traje duže, duže traje postoperativni oporavak i savjetuje se postoperativno produženo korištenje steroida i antibiotika.

Glaukom se liječi do kraja života

Uz mrenu i PEX često se radi o prisustvu hroničnog, obostranog glaukoma otvorenog ugla. Oko ne boli pa većina pacijenata i ne zna da ima glaukom. I tu se radi o progresivnoj, nepovratnoj bolesti oba oka, koju prati povišenje očnog pritiska, gubitak perifernog vidnog polja i postepen gubitak centralnog vida.

Glaukom se liječi do kraja života i bez obzira kako ga liječili (lijekovima ili operacijom) neminovno je propadanje i gubitak vlakana optičkog živca. Najzdravije oko starije od 65 godina gubi vlakna samim starenjem. Još ako se propadanje ubrza oboljenjem, taj je gubitak dosta iznenadan i ne može se ispraviti ili izliječiti operacijom mrene.

U takvim situacijama uklanjanje mrene može dovesti do boljeg kontrasta, nešto bolje oštrine vida na daljinu, ali se mora biti svjesno rizika dodatnog ubrzavanja bolesti kod očiju sa već prisutnom atrofijom vidog živca.

Operacija mrene ne smanjuje potrebu za svakodnevnim korištenjem kapi za glaukom ili ne otklanja potrebu za filtrirajućom operacijom za glaukom. Tako se desi da se čeka da mrene “sazrije”, vid polako pada, a pacijent nije detaljno pregledan, planira se uklanjanje mrene.

Nakon operacije pacijent vidi isto ili slabije. Energija koja se oslobađa tokom operacije uklanjanja mrene značajno ubrzava daljnje propadanje živca i gubi se i onaj kvalitet vida koji je pacijent imao prije operacije.

Suha makularna degeneracija zahtijeva stalnu kontrolu

To je razlog što se pacijentima sa kombinovanim bolestima očiju, zatim onima koji su radi nekih od navedenih bolesti vezanih za starenje izgubili jedno oko te slabovidnim savjetuje da brigu o zdravlju očiju vodi subspecijalista očnih bolesti. Taj će stručnjak u liječenju dati prednost bolesti koja je prvi od uzroka slabljenja vidne funkcije.

Situaciju dodatno komplikuje bolest makule ili žute pjege koja je vezana za starenje. Ne zna se tačno koji momenat u hunu makularnu degenraciju “preokrene” pravo starenje i promjene gubitka refleksa makule te pojavu druza (nakupine žutog pigmenta).

Vodič je broj druza i njihova veličina. Kad broj degenerativnh promjena u samoj makuli pređe očekivani broj, a veličina postane ekstremna (ako se radi i o samo jednoj druzi) prelazi se u patološko stanje suhe makularne degeneracije.

Čak 90 procenata makularih degeneracija su suhe. One se ne liječe, ali se moraju pratiti svakih šest mjeseci i to OCT angiografijom. Jedino pregled krvnih sudova retine i horoide koja je hrani kao i detaljna analiza Bruhove membrane i retinalnog pigentnog epitela ukazuje na prelazak suhe u vlažnu formu.

 Liječenje vlažne makularne degeneracije

Vlažna forma ima potpuno drugačiji tok bolesti u odnosu na suhu. Ako se ne liječi, dovodi do sigurnog i nepopravljivog sljepila. u dubokom sloju retine koja mora biti bez krvnih sudova uočavaju se granice, membrane u obliku cvijeta, behara ili glavice kupusa, meduze ili kao žice na točku.

Pojava tih neželjenih, zlih i korovskih krvnih sudova na mjestu koje mora biti potpuno bez bilo kakvog krvnog suda, zahtijeva hitnu akciju i vrlo agresivan pristup.

Savjetuje se anti VEGF terapija u injekcijama i to najmanje tri u razmaku od pomjesec dana. Analizira se veličina i razgranatost krvnih sudova dan uoči davanja terapije, dan poslije i nakon mjesec dana.

Efekat na krvne sudove se vidi već nekoliko sati nakon injekcije, a svi se rezultati dokumentuju i pravi se krivulja praćenja razvoja neželjenih membrana. Cilj je uništiti krvni sud koji je bolestan, brzo raste i lako puca te krvari.

Niz je faktora koji utiču na brzinu razvoja neželjenih pojava, ali se dnevno promjene mogu razlikovati i do 9 mm! Suština problema je u slaboj opskrbi kisikom, što se naziva ishemija ili hipoksija.

 Kojoj bolesti prioritet u liječenju

Isto tako pojava lažnih ili pravih i rupa pune debljine makule se nerijetko javlja sa pojavom mrene li glaukoma. Pri svemu tome ne smiju se zaboravti promjene koje uzrokuje dijabetes koji je najčešće u kombinaciji i sa glaukomom i mrenom ali i suhom makularnom degeneracijom.

Treba dobro procijeniti kojoj bolesti oka dati prioritet u liječenju, kada operirati mrenu, da li je kombinirati sa anti VEGF terapijom i to sa kojim lijekovima, laserskim procedurama ili operacijom za glaukom.

Često se zaboravlja da stari ljudi koriste mnogo tableta za ostale bolesti vezane za kardiovaskularni sistem, endokrini sistem, reumu, kemoterapiju. Sva navedena terapija kao i lijekovi sigurno utiču na propagaciju osnovnih bolesti na oku i mogu uzrokovati suženja vidnog polja, promjene u percepciji boja, utiču na visinu očnog pritiska, dovode do duple slike, pada vidne oštrine, do depozita u rožnici kao i edema i depozita u makuli.

Dakle, liječiti oko nije jednostavno i ne smije se zaboraviti da se u njemu “u malom” može pojaviti kombinacija bolesti krvnih sudova, oboljenja vidnoga živca, promjene u retinalnom pigmentu, promjene u samoj retini i centra i periferije.

Samo stalne i uporne kontrole praćenja patološkog stanja, dokumentacija zasnovana na savremenoj tehnologiji kao što su kompjuterizirano vidno polje OCT angiografija, ultrazvuk, pregled Scheimflug kamerom daju pouzdant kvalitet praćenja propagacije degenerativnih bolesti, a pacijentu sigurnost.