Zahvaljujući izračunima superračunala, znanstvenici kažu da će se na kraju pojaviti novi “superkontinent” zahvaljujući ovom procesu, kontinent koji su prikladno nazvali Amazija.
Sadašnja karta svijeta, sa svojim prepoznatljivim uzorkom kontinenata i oceana, samo je jedna snimka našeg planeta u vremenu.
Zemlja je isprobala sve vrste kontinentalnih konfiguracija tijekom svog životnog vijeka od 4,5 milijardi godina, uključujući razdoblja u kojima se gotovo cijelo Zemljino kopno konsolidira u jedan divovski superkontinent.
Trenutno živimo u razbijenim ostacima superkontinenta Pangea, koji je nastao prije 335 milijuna godina i raspao se tijekom uspona dinosaura.
Postojanje čak i starijih superkontinenata, kao što su Rodinia i Columbia, sugerira da je Zemlja zaključana u “superkontinentskom ciklusu” koji vidi formiranje i uništenje ovih golemih kopnenih masa na gruboj vremenskoj liniji od 600 milijuna godina.
Ciklus postavlja pitanje kakav bi se novi superkontinent mogao pojaviti za milijune godina od sada, što potiče znanstvenike da predlože buduće kopnene mase s imenima kao što su Novopangaea, Aurica i Amasia.
Kako bi rasvijetlili ovu misteriju, istraživači pod vodstvom Chuan Huanga, geofizičara sa Sveučilišta Curtin u Australiji, simulirali su budućnost Zemlje pomoću superračunala. Rezultati pokazuju da će se novi superkontinent, Amazija, formirati kada se Tihi okean smanji za nekih 200 milijuna godina, uzrokujući da Sjeverna Amerika udari u Aziju, prema nedavnoj studiji objavljenoj u National Science Review.
O budućem nastanku Amazije, znanstvenici raspravljaju više od desetljeća, ali postoji rasprava o tome hoće li se ovaj superkontinent formirati “iznutra prema unutra”, proces poznat kao introverzija, ili “izvana prema unutra, ” što se naziva ekstrovertiranost. Introverzija uključuje zatvaranje mlađih oceana nakon Pangee, poput Indijskog ili Atlantskog, dok ekstrovertiranost ukazuje na zatvaranje Tihog okeana, koji je najstariji ocean na Zemlji i smanjuje se brzinom od oko jednog inča godišnje.
Dok su Huang i njegovi kolege izvodili svoje simulacije pomoću superračunala, primijetili su da je snaga litosfere, krutog gornjeg sloja Zemlje koji obuhvaća koru i površinu, zanemarena varijabla u nastanku sljedećeg superkontinenta.
Okeanska litosfera s vremenom je slabila kao rezultat sporog hlađenja Zemlje, pomaka koji jasno predviđa uspon Amazije iz ekstrovertnosti ili zatvaranje Tihog okeana.
- Naši rezultati pokazuju da snaga razvlačenja oceanske litosfere igra ključnu ulogu u određivanju putanje sastavljanja superkontinenta - rekli su istraživači.
Dodaju i to da je otkrivena velika čvrstoća okeanske litosfere.
- Dovodi do introvertiranog sklopa, dok manja snaga dovodi do ekstrovertnog sklopa. Ovo predviđa da bi se sljedeći superkontinent Amazija mogao sastaviti samo kroz zatvaranje Tihog oKeana - zaključio je tim.
Ova nova studija nudi pogled na naš planet za nekih 200 do 300 milijuna godina od sada, kada bi se ogromna kopnena masa mogla ujediniti na mjestu nestalog Tihog okeana.
To je podsjetnik da je čovječanstvo postojalo samo djelić sekunde u geološkom vremenu i da bi naš planet, baš kao i u dubokoj prošlosti, i u dalekoj budućnosti mogao izgledati potpuno neprepoznatljivo.
