Torbica s potpisom "Louisa Vuittona", "Bugatti" ili "Rolex" nekad su bili ultimativni simbol nečijeg bogatstva, ali ne više.
Očito hvalisanje lovom onima koji su zaista bogati više nije zanimljivo. Naprotiv, sve više novca ulažu u svoju sigurnost i privatnost, pa umjesto vila na vrhu brda, traže domove u komšiluku po kojima nećete moći njuškati na Google Street Viewu.
S obzirom na to da si i srednja klasa (barem u svijetu) može priuštiti brendiranu odjeću i modne dodatke, ultrabogatima oni više nisu zanimljivi. Više ih privlače nematerijalna dobra kao znak njihovog statusa, piše "Business Insider".
Elizabet Kurid-Halket (Elizabeth Currid-Halkett) u svojoj knjizi "Suma malih stvari: Teorija aspirativne klase" tvrdi da se to može nazvati "neprimjetnom potrošnjom".
- To je suprotno ''izuzetnoj potrošnji'', pojmu koji je Torsten Veblen (Thorstein) osmislio u ''Teoriji klase koja ne radi'', misleći na materijalne predmete kao simbole socijalnog statusa, što je postojalo kod prijašnjih elita - napisala je Halket lani.
To je rastući trend ne samo među milionerima i milijarderima nego i među onima koje ona naziva "aspirativnom klasom".
- Ova nova elita cementira svoj status stavljajući prioritet na znanje i izgradnju kulturnog kapitala te na svoje navike trošenja. Bogati se odriču otvorenog materijalizma te ulažu značajnije više u edukaciju, buduću mirovinu i zdravlje, nematerijalna dobra koja koštaju mnogo više od bilo koje torbe koju će kupiti neko iz srednjeg staleža - dodala je.
Tu neupadljivu potrošnju srednja klasa često ne primjećuje, no primijećena je kod onih koji su jednako bogati. Kurid-Halket tvrdi da je to način na koji si elita međusobno pokazuje svoj "kulturni kapital" te privilegiranost, koju neka markirana torbica ne bi toliko pokazivala.
Primjerice, elita će citirati članke iz ''New Yorkera'' kao znak svog kulturnog kapitala, dodaje autorica.
- Ukratko, neupadljiva potrošnja omogućuje društvenu mobilnost - tvrdi.
J. C. Pan iz ''New Republica'' opisao je kako bogati roditelji prenose svoju statusnu poziciju na djecu.
- Plaćaju svojoj djeci zdravstvenu zaštitu, vode ih na edukativna putovanja na Galapagos i osiguravaju im svaku edukacijsku prednost, od elitnih vrtića preko priprema za ispite do školarina za najelitnije univerzitete. U 2014. najbogatijih jedan posto trošilo je na edukaciju 860 posto više od nacionalnog prosjeka - napisao je.
S druge strane, bogati roditelji investiraju u svoje znanje i dostignuća tako da sve vrijeme rade, što je još jedan moderni simbol bogatstva, piše Šana Labovic (Shana Lebowitz) iz ''Business Insidera''.
''Vogue'' je 2015. pisao da su zdravlje i velnes postali statusni simboli. Novinar ''Financial Timesa'' Simon Kuper napisao je da "kulturna elita relativno malo troši na kozmetičke proizvode, ali skupo plaća tjelovježbu jer misli da bi njihova tijela trebala izgledati prirodno".
- Mršavo, utrenirano tijelo odražava svjetonazor ove klase. Čak i slobodno vrijeme mora biti produktivno. Umjesto slika s druženja po trgovačkim centrima, bogati na Facebooku objavljuju fotografije s planinarenja - napisao je.
Neki od najbogatijih Njujorčana mjesečno plaćaju 900 dolara za članarinu za ''Performix House'' na Menhetnu, elitnu teretanu koja ima rigorozan sistem aplikacija, privatne ulaze i studio za stvaranje sadržaja za sve one koji žele biti prisutni na društvenim mrežama.
