Književnica Vedrana Rudan u HTV-ovoj emisiji "Nedjeljom u 2" otvoreno je govorila o borbi s bolešću, potresnim trenucima za nju i njenu porodicu. Ljubav prema pisanju, kaže, drži je živom. Ponosna je što prodaje svoje knjige, ne sebe, a naglasila je i da o svojoj obitelji ne piše.

Imam izuzetno agresivan rak žučnih kanalića koji se vrlo teško otkriva, izjavila je Vedrana Rudan. Budući da se redovno kontrolirala, rak je bio operabilan. Operacija je dobro prošla, limfni čvorovi bili su čisti i sve je bilo kako treba. Prva kontrola dobro je prošla i nije bilo metastaza. No na drugoj kontroli, u roku od dva mjeseca, već je bilo mnogo metastaza.

Proširile se metastaze

Prije operacije, kaže, obavila je tri pregleda i svaki od njih platila 1.000 eura. Operacija je uz popuste stajala oko 9.000 u privatnoj klinici jer nije ušla u kvotu, a država s tom klinikom ima ugovor. Spomenula je i da joj je u to vrijeme u Srbiji trebala izaći knjiga “Umrijeti bez stresa”. Izdavaču je odmah javila da zbog bolesti ne može na prezentaciju knjige ni na popratne događaje, a već sutradan iznenadila ju je uplata od 10.000 eura. Tada se i odlučila na operaciju.

Nakon nalaza koji je pokazao da su se metastaze proširile, Vedrana Rudan odlučila je da će otići u Švicarsku.

– Odlučila sam davno, rekla sam u mnogim intervjuima, ne želim umirati na rate. Ja hoću eutanaziju, izjavila je.

Na internetu je vidjela da to stoji 17.000 eura, od supruga i djece dobila je podršku, a onda je slijedila komunikacija sa Švicarskom. Poslala je prevedene nalaze i bila prihvaćena kao kandidat za eutanaziju. U vezi s tim, kazala je, protokoli u Švicarskoj vrlo su drastični, intervjuiraju vas, jeste li pri sebi, želi li vas rodbina ubiti… Napisali su joj i da mnogi traže eutanaziju, ali ih 85% odustane. S obzirom na to da je u međuvremenu onemoćala toliko da nije mogla ni ući u automobil, a kamoli otići u Švicarsku, od te je namjere odustala. Sada je na kemoterapiji jer su joj ljekari predočili statistiku, mogućnosti i podatke na temelju kojih bi si trebala dati šansu. Vi ste neizlječivo bolesni, nikada se nećete izliječiti, ali postoje neke statistike, rekli su joj ljekari.

– Ta moja djeca, koji su odrasli ljudi, sin mi ima 50, kći 46 godina, kada su čuli da postoje neki brojevi, a neću ih spominjati jer nisu vrijedni spomena, rekli su mi: Mama, svaki dan je dobitak. Ostani, ostani, ostani. Muž me hvata za nogu: Ti si tu, ti si tu! Mislim, kako sam ja tu? Ja sam tu, kemoterapija, kriza, bolnica gdje te dignu, vratiš se doma, kemoterapija, kriza, bolnica… To definitivno nije život koji bih ja htjela. A s druge strane imaš dvije 50-godišnje bebe koje te hoće, imaš muža koji te ne da. Mi smo izuzetno povezani - kazala je Vedrana Rudan.

Pritisak okoline

Nije željela odgovoriti na pitanje kako bi se ona ponašala da je u sličnoj situaciji. Na pitanje je li pritisak okoline na neki način prevladala, odgovorila je: “Ne, ne, to ubija. To ubija”.

Proces kroz koji prolazi nije utjecao na to da se eventualno više poveže s porodicom ili produbi ljubav jer ta ljubav i snažna povezanost već postoje.

– Ja imam lik, ja pišem. Ja prodajem svoje knjige, ne prodajem sebe. Ali ja sam žensko. Moja najčitanija knjiga je “Život bez krpelja” gdje ja po djeci pljujem i to svi čitaju kao ludi i svi misle da su to moja djeca. (…) Ja ne želim pisati o svojoj djeci. Mi se volimo - kazala je.

U Srbiji je vrlo popularna, dobro prihvaćena i veoma joj je drago zbog toga. Tabloidi često znaju prenositi njezine tekstove, ali napominje da je ona pisac i da kada govori u prvom licu jednine, ne govori o svojoj porodici.