Bivši igrač Dinama i hrvatske reprezentacije Eduardo da Silva rekao je u nastavku suđenja braći Mamić i ostalima da je u ugovoru koji je 2001. potpisao s agencijom Mamić sport bilo ugovoreno da, u slučaju njegove smrti, sva njegova imovina i prava pripadaju Zdravku Mamiću, prenosi Index.hr.

Svjedočeći na osječkom Županijskom sudu na suđenju za izvlačenje novca iz kluba, u tzv. aferi Dinamo 2, da Silva je rekao kako je ugovor potpisao 2001. godine, kada još nije dobro govorio hrvatski jezik, pa ga nije niti čitao, a niti dobio nakon potpisivanja.

Kazao je kako su se, nakon njegovog prelaska u londonski Arsenal, u Engleskoj šokirali kada su vidjeli taj ugovor.

- Mogu reći samo par dijelova, gdje je bilo ugovoreno da, u slučaju moje smrti, sva moja imovina i prava pripadaju Zdravku Mamiću, da dok god igram profesionalno nogomet Mamićeva agencija ima pravo na 25 posto moje zarade, a da Zdravko Mamić može kad god hoće pristupati mojem tekućem računu -  posvjedočio je da Silva.

Iako je potpisivanju bila nazočna prevoditeljica, da Silva tvrdi da mu nije bilo ništa objašnjeno kakve su njegove ugovorne obaveze prema Agenciji, a ugovor je potpisao jer je vjerovao svojem tadašnjem agentu iz Brazila.

Na pitanja Uskoka potvrdio je iskaz iz istrage po kojem mu je tada rečeno da ugovor mora potpisati kako bi mogao igrati nogomet u Hrvatskoj i da bi se Zdravko Mamić mogao brinuti o njemu kao menadžer. Kasnije je potpisao aneks toga ugovora, što ponovno nije čitao, a kada ga je u Engleskoj preveo vidio je da ondje stoji kako je od Mamićeve agencije dobio 100 hiljada eura, što, napominje, nije bila istina.

Da Silva je kazao kako je tijekom igranja u Dinamu, osim isplata na svoj račun, kao bonus za dobre igre u dva navrata dobio ''na ruke'' ukupno 500 hiljada eura, ali kako ne zna je li to bio novac kluba ili Zdravka Mamića.

Četvrtinu novca nosio Mariju Mamiću

S obzirom na ugovor koji je imao s Mamićevom agencijom, prema kojemu je 25 posto zarađenog novca trebao plaćati agenciji, Eduardo navodi kako je taj novac nosio Mariju Mamiću, da bi svaki put kada bi dobio novac u gotovini potpisao potvrdu, ali Mario Mamić njemu ništa nije htio potpisati.

Neposredno pred odlazak u engleski Arsenal da Silva je potpisao treći ugovor s Dinanom, u kojemu, za razliku od prethodnog, nije imao pravo na podjelu transfernog obeštećenja. 

- Kada sam Zdravka Mamića upitao zašto u trećem ugovoru nemam pravo na podjelu transfera, on mi je rekao: ''Ljubavi moja, nemoj se sekirati, bit će'' - kazao je Eduardo.

Prelazak u Arsenal, što je bila i njegova želja, telefonom mu je najavio Zdravko Mamić, koji mu, kako tvrdi, nije rekao kakav će ugovor imati s tim klubom. Navodi da nije bio upoznat sa svojim financijskim pravima prije potpisivanja i da je to vidio tek kada je potpisivao ugovor.

Da Silva je rekao da je nakon nekog vremena, kada nije igrao zbog ozljede, do njega došao važan čovjek iz Arsenala, te mu ispričao tijek pregovora, u kojima su sudjelovali Zdravko i Zoran Mamić, treneri Arsenala Arsen Venger i Boro Primorac te neki menadžer iz Pakistana.

- Rečeno mi je da me Zdravko Mamić hvalio kao igrača, govorio da sam ja njegov sin, i da dobro paze na mene. Preneseno mi je da je Mamić u jednom trenutku upitan zašto me naziva sinom i tako hvali, kada je u pregovorima smanjio moju plaću u korist Dinama, mislim za dva milijuna eura, odnosno 500 hiljada eura svake godine - ustvrdio je da Silva.

Nije dobio ništa pri odlasku u Arsenal

Napominje kako u konačnici nije Da Silva, a kada je Zdravko Mamić došao u Englesku, vezano za transfer Vedrana Ćorluke u Manchester Sity, zamolio ga je da razgovaraju o tome. 

- Rekao mi je da je FIFA zabranila takve ugovore, i da cijela odšteta mora pripasti klubu. Meni je Zdravko Mamić tada nudio da mi plati 150 hiljada eura, na što nisam pristao, i od tada više nisam imao nikakvih kontakata s njim - kazao je da Silva.

Iako je rekao kako mu Dinamo nije ništa ostao dužan, svjedoku je bio predočen aneks ugovora o profesionalnom igranju iz prosinca 2004. u kojem stoji da mu je Dinamo dužan 400 hiljada eura.

Da Silva tvrdi kako ne zna točno o čemu se radi, ali vjeruje da je to bilo povezano s isplatama koje je dobio ''na ruke''. Na upit tužiteljstva potvrdio je raniji iskaz kako mu je taj aneks predočen tek tijekom istrage te da mu nije poznato da bi on potpisao takav dokument.

 - Potpis je vrlo sličan mom, ali ne mogu biti potpuno siguran. Ako sam ja ovaj aneks i potpisao, nisam znao što potpisujem jer meni nitko iz kluba nije rekao da bi mi Dinamo bio dužan 400 tisuća eura - stoji u iskazu koji je Eduardo potvrdio na današnjem suđenju.

Eduardo navodi kako je za Arsenal potpisao 3. srpnja 2007., ali mu nije poznato trgovačko društvo Rasport Management, koje se u optužnici spominje kao jedna od tvrtki preko kojih se izvlačio novac iz Dinama.

Tužiteljstvo tereti okrivljenike da je sporazum između Dinama i tvrtke za usluge u posredovanju prilikom Eduardovog transfera Arsenal, vrijednog više od osam milijuna funti, sklopljen tek dva i pol mjeseca nakon potpisivanja ugovora o transferu.