U 88. godini u Srbiji je preminuo Petar Tutavac, tvorac popularnih keksića "Domaćica" te jedan od autora recepture "Plazma" keksa.
Tutavac je rođen 1934. u Podgradini nedaleko od Opuzena (danas općina Slivno), pisala je lani Slobodna Dalmacija koja je tada objavila životnu priču Tutavca i razgovor s njim.
U dobi od trinaest godina je završio pletarski zanat u Opuzenu te je postao KV radnik pletar. Tada je nekoliko godina pleo korpe u kojima se nosio kruh, ali mladi Petar se time nije zadovoljio. Godine 1949. preko sindikata se javio na tečaj za keksara u Zagrebu, koji je raspisala tvornica "Kraš", gdje su on i još jedan polaznik izučili keksarski zanat. Zanimljivo je da je bio prvi školovani keksar u tadašnjoj Jugoslaviji. Zatim je otišao u vojsku, a nakon povratka zaposlio se u "Krašu".
- "Kraš" je tada bio jedina konditorska industrija i sve ostale koje su se kasnije pojavljivale potekle su od njega - prisjetio se tada Petar, koji je uz rad pohađao višu "Krašovu" školu za inženjera konditora u proizvodnji.
Ali ono što je zanimljivo jest da je upravo "Domaćica" bila njegov diplomski rad i prvijenac u konditorskoj industriji. Taj keks kasnije je doživio različite varijacije, ali osnova je ostala onakva kakvu je zamislio Petar Tutavac u svom diplomskom radu dalekih pedesetih godina prošlog stoljeća.
Budući da nije mogao riješiti stambeno pitanje za svoju porodicu u Zagrebu, krajem 1958. godine Petar se vraća u dolinu Neretve u Čapljinu, u tvornicu "Lasta", koja je u to vrijeme proizvodila hljeb, oblatne i medene pogače.
Nakon dolaska u tvornicu na mjesto tehničkog direktora, započeo je s proširenjem proizvodnje, nabavio nove linije i uveo nove proizvode, među kojima i štrudle od smokava.
Iako je uspješno organizirao proizvodnju, u Čapljini se nije dugo zadržao. Odlazi u Leskovac u tvornicu "Toma Kostić", gdje je napravio prve grisinije u Jugoslaviji, a čak su i talijanski kolege bili oduševljeni njihovom kvalitetom.
Krune karijere Petra Tutavca dogodila se u Požarevcu. Tamo je osnovao tvornicu keksa "Bambi", čiji je zaštitni znak lik iz "Disneyjevog" crtića.
- Radeći na proizvodnji dječjeg keksa sa sojinim brašnom za školske kuhinje, razmišljao sam o novom proizvodu koji bi bio nešto sasvim novo u pogledu sastojaka i veće nutritivne vrijednosti. Ideju sam upotpunio saznanjima iz američke stručne literature, a usavršavanjem i izmjenama u recepturi talijanskog keksa "Plasmon" došao sam do originalnog proizvoda s dodacima vitamina, minerala i kombinacijom bjelančevina životinjskog i biljnog podrijetla. Tako je nastala "Plazma", na kojoj su odrastale generacije - otkrio je Tutavac za Slobodnu Dalmaciju.
Ali nije sve išlo glatko - bilo je i problema s Italijanima oko imena keksa pa je Tutavac pribjegao solomonskom rješenju:
- Dogovorili smo se da možemo proizvoditi "Plazmu" ali da je ne možemo izvoziti na talijansko tržište, a onda sam ja tražio da Italijani ne mogu kod nas izvoziti svoj "Plasmon". Takav je bio dogovor.
Tutavac niti jedan svoj proizvod nije patentirao...
- To su bila neka druga vremena, kada se znanje nije skrivalo nego se dijelilo. Sve što sam radio, sve moje recepture i proizvodi, rađeni su pod imenom "Bambi tehnologije". Uvijek sam smatrao da sve to pripada narodu, da se tako jača društvena snaga i ugled naše zemlje na domaćem i svjetskom tržištu. Bila su to vremena kada su važila neka druga pravila i odnosi među ljudima. Ma meni je dobro i ovako, ja sam sretan čovjek - rekao je u svom posljednjem razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.
- Često dolazim u svoj rodni kraj, uglavnom ljeti. Svaka pomisao na Podgradinu i Opuzen oživi mi najljepše dane djetinjstva i rane mladosti, na moju veliku obitelj i prijatelje, na bezbrižne dane kupanja na Maloj Riki i na Ušću. Trudim se da ne propustim Maraton lađa, također je rekao za Slobodnu.
