Igor Ðantar iz Bačke Topole, nulti pacijent kojem je 6. marta 2020. potvrđen koronavirus, kaže da se godinu dana kasnije osjeća dobro i sada već nema nikakve tegobe. Ipak, prisjeća se da je poslije izlaska iz bolnice bio veoma slab i umoran, dok mu je za potpunu regeneraciju pluća, zbog jake upale, trebalo nekoliko mjeseci.
- Činjenica da sam nulti pacijent u Srbiji mi je promijenila život u tom smislu, kao i ostalim ljudima u našoj zemlji – svi smo mi shvatili za vreme pandemije da je zdravlje najveće blago u životu i da bolest može za tren oka da nam promijeni sve - kaže Ðantar za Tanjug.
Takva popularnost, ističe, nikome ne treba.
Prisjeća se da je prvih nekoliko nedjelja medijska pažnja bila okrenuta prema njemu, ali da je on tada bio u jako lošem stanju, a da se sa objavom njegovih ličnih podataka mediji nisu obazirali na njegova, niti ljudska prava njegove porodice.
Ipak, kao jedino dobro u svemu tome, vidi to što je mogao da podijeli iskustvo sa drugima, kada je broj oboljelih počeo naglo da raste.
- Nadam se da sam im pomogao u tome da treba da se javimo ljekarima i da se ponašamo odgovorno, da slušamo savjete struke - dodao je on.
Priča da je njegov susret sa opakim virusom krenuo sa povišenom temperaturom, a toliko je bio malaksao da nije mogao da ustane iz kreveta.
- Kako temperatura ni poslije tri dana nije spadala, prvih dana marta na savjet mog dobrog prijatelja doktora Marka Martinovića uradio sam laboratorijske analize i otišao na pregled u jednu privatnu ordinaciju gdje su ustanovili da imam upalu pluća i propisana mi je terapija antibioticima. Međutim, pošto se moje stanje nije popravljalo, za dva dana sam opet otišao kod pulmologa. Upala je prešla i na drugo plućno krilo i rezultati analize krvi nisu bili dobri - priča Igor.
Nakon što su ljekari posumnjali da nije riječ samo o upali pluća, sa rezultatima se javio u Opštu bolnicu u Subotici, gdje mu je uzet bris koji je poslat u Torlak i odakle je idućeg dana, 6.marta, potvrđeno da je zaražen koronavirusom.
Tada je bio loše, a 7. marta je bio premješten u Novi Sad, u KC Vojvodine.
- Tamo su me primile i liječile dr Vesna Turkulov, direktorica Infektivne klinike, i doktorica Nataša Gocić Perić, internista-kardiolog. Njima i medicinskim sestrama sam veoma zahvalan na svemu što su uradile za mene - ističe Igor.
Kaže i da medicinsko osoblje ulaže nadljudske napore da pomogne pacijentima.
- Zahvaljujući požrtvovanosti, stručnosti i brizi medicinskog osoblja KCV, sa direktoricom dr Editom Stokić, moje stanje se polako poboljšalo, pobijedio sam infekciju i poslije tri nedjelje mogao sam se vratiti porodici - prisjeća se Igor.
Kako kaže, bio je nedavno na kontroli, još uvijek ima dovoljan broj antitijela, ali ističe da će se, čim bude potrebno, svakako vakcinisati.