Požarevački narodni pokret "Otpor" podnio je Skupštini grada Požarevca zahtjev kojim od nje traži da se Lenjinova ulica u centru grada preimenuje u ulicu "Žrtava Slobodana Miloševića".
U obrazloženju zahtjeva navodi se da je Lenjinova ulica u Požarevcu jedina u Srbiji s tim nazivom, a nema je čak ni u Rusiji, koja nosi ime prevaziđenog komunističkog revolucionara, te da je Lenjin tu centralnu ulicu u Požarevcu dobio odmah nakon Drugog svjetskog rata odlukom tadašnjih komunističkih vlasti i da do današnjih dana nije promijenila to ime.
– Požarevački "Otpor" je nekoliko puta podnosio inicijative da se naziv te ulice promijeni, ali sve gradske vlasti koje su bile u vrijeme njihovih podnošenja, iz političko-stranačkih interesa, nisu reagirale na te inicijative. Pošto je sada na vlasti u gradu stranka koja teži da se riješi relikta prošlosti i negativnih naslijeđa vladavine Slobodana Miloševića, zbog kojeg Požarevac, kao njegov rodni grad, i dan-danas trpi negativnu konotaciju od većine Srba, nazivajući ga "srpski Kumrovec".
Smatramo, ako bi Skupština grada Požarevca prihvatila našu inicijativu i Lenjinovu ulicu preimenovala u ulicu Žrtava Slobodana Miloševića, srbijanska javnost bi to pozdravila i konačno bi se skinula anatema s Požarevca koju nosi dugi niz godina zbog Miloševićevog naslijeđa – piše u zahtjevu.
U zaključku obrazloženja svog zahtjeva požarevački otporaši smatraju da je sada idealno vrijeme za prihvatanje njihove Inicijative, pogotovo što je ideja o podizanju spomenika Slobodanu Miloševiću u Beogradu potekla od požarevačkih Mladih socijalista, predvođenim njihovim funkcionerom Jovanom Dimitrijevićem i od počasnog predsjednika SPS-a Milutina Mrkonjića, koji je svake godine na obilježavanju Miloševićeve godišnjice smrti medijima predočavao tu ideju, a nedavno je konkretizirao podnošenjem Skupštini grada Beograda inicijativu da se u glavnom gradu Miloševiću podigne spomenik.
Dugogodišnji koordinator požarevačkog "Otpora" Momčilo Veljković kaže da je njegova organizacija prije šest godina, vraćanjem svojih prostorija gradu koje su koristili od oktobra 2000. godine, zamrzli svoj rad smatrajući da je za to došlo vrijeme. Međutim, kako kaže Veljković, sveukupna dešavanja u srbijanskom društvu u ovo vrijeme natjerala su njega i njegove sljedbenike da se reaktiviraju, kako bi pokušali svojim radom utjecati na društvenu stvarnost.