Na današnji dan, prije tačno 15 godina, ubijen je Zoran Đinđić, premijer Srbije, kojeg su svi smatrali predvodnikom jedne nove, proevropske, slobodne Srbije.
Premijer Zoran Đinđić ubijen je ispred zgrade Vlade Srbije. Još iste večeri objavljena je potjernica, na čijem vrhu su se nalazili nekadašnji komandant Jedinice za specijalne operacije Milorad Ulemek Legija i Dušan Spasojević, vođa kriminalne grupe "zemunski klan". U avgustu iste godine podignuta je optužnica protiv 44 osobe, a suđenje je počelo u decembru. Presuda kojom su optuženi za ubistvo Đinđića osuđeni na ukupno 378 godina zatvora donesena je 2007. godine. Ulemek i Zvezdan Jovanović, koji je označen kao neposredni izvršilac, dobili su maksimalne zatvorske kazne od po 40 godina.
Zorana Đinđića, nekadašnjeg lidera DS-a, ubio je snajperskom puškom Zvezdan Jovanović, a najznačajniji detalji zavjere i atentata isplivali su u javnost poslije svjedočenja Miladina Suvajdžića, zvanog Đura Mutavi.
Suvajdžić je u svom svjedočenju naveo da je odluku da Zoran Đinđić bude ubijen donio bivši vođa "zemunskog klana" Dušan Spasojević s Miloradom Ulemekom Legijom. A sve je krenulo od Đinđićevog proaktivnog stava i zalaganja za borbu protiv organiziranog kriminala.
Donošenjem Zakona o borbi protiv organiziranog kriminala, u Srbiji su već od 2002. godine uvedeni Specijalno tužilaštvo za organizirani kriminal i Posebno odjeljenje Okružnog suda u Beogradu za organizirani kriminal, poznatiji kao Specijalni sud. Pripremajući teren za obračun s podzemljem, koje je imalo direktne veze s državnim aparatom, prije svega JSO, opstrukcija ostataka prethodnog režima je, prema ocjenama Đinđićevih saradnika iz tog vremena, bila ključni razlog što je preduhitren i na kraju ubijen.
Ubistvu je prethodio atentat kod "Beogradske arene", kada je Đinđić krenuo u Banju Luku. Ovo nije jedini pokušaj atentata. Navodno, bilo ih je ukupno tri.
Naime, 21. februara 2003. godine, kod "Beogradske arene", na autoputu Beograd - Zagreb, pripadnik "zemunskog klana" Dejan Milenković Bagzi pokušao je zaustaviti kolonu u kojoj je bio Đinđić, a atentatori su minobacačem zoljom namjeravali da ga ubiju. Neuspjeli atentat kod "Beogradske arene" nije bio dovoljno upozorenje Đinđićevom obezbjeđenju, ni policiji, a ni BIA-i. Prilikom pokušaja atentata kod "Arene" u Novom Beogradu, Đinđićevo obezbjeđenje je loše reagiralo. Predali su Bagzija saobraćajnoj policiji, niko ga nije pretresao. Prije samog atentata, 12. marta, pripadnici "zemunskog klana" uspjeli su u zgradi pored Vlade Srbije pronaći mjesto s kojeg će izvršiti atentat. Nekoliko dana, prerušeni u molere, čekali su da naiđe Đinđić, koji je tih dana zbog povrede noge koristio štake. Pretpostavlja se da su bili dobro obaviješteni o kretanju premijera i 12. marta 2003. godine, u 12.25, u trenutku kada je Đinđić okrenut leđima ulazio u zgradu Vlade, na njega je pucao zamjenik komandanta JSO-a Zvezdan Jovanović.
