Otvaranje priče o velikim problemima hrvatske kompanije Agrokora i nedostatak službenih i preciznih informacija izazvali su histeriju od Banskih dvora do tržišta kapitala. 

Dionice kompanija u sastavu Agrokora potonule su i desetak posto, a po zakonu spojenih posuda taj se pad prelio i na sve kompanije koje kotiraju na Zagrebačkoj berzi, piše Večernji list.

U jednom danu isparilo je oko 335 miliona kuna, što govori o strahu u svim dijelovima ekonomije, ali više i o važnosti Agrokora za hrvatsku i regionalnu ekonomiju. Je li taj strah opravdan?

Zašto šutnja

Sve informacije do kojih smo došli u razgovoru s krugom upućenih u zbivanja, od političara do biznismena i finansijskih stručnjaka, sugeriraju da nema mjesta panici jer su za sada sve Agrokorove kreditne obaveze na vrijeme podmirene, kompanija redovno servisira kamate na osnovi izdanih obveznica, no dug prema finansijerima nije glavni problem Ivice Todorića u 2017. 

To su potvrdile dvije bonitetne kuće – S&P i Moody’s – koje su srezale rejting Agrokora, ali i naglasile da problemi s kreditorima eventualno počinju iduće godine kada dospijeva PIK (payment in kind) kredit od 475 miliona eura. Tri obveznice ukupno teške 925 miliona eura dospijevaju od maja 2019. do februara 2020.

Agrokor, odnosno njegove partnere, muče neplaćene obaveze prema dobavljačima koje su u septembru iznosile 16 milijardi kuna. Domaće su kompanije navikle na probijanje rokova plaćanja, o čemu se često i pisalo, ali zbunjuje ih što im se u ovoj krizi Agrokor ne obraća. Kad bi imali više informacija, poslovni partneri s manje bi neugode čekali rasplet situacije, a investicijska javnost imala bi više povjerenja u kompaniju. Jučer je iz kompanije tek stigla štura izjava da sa svojim partnerima “analiziraju sve opcije stabilizacije poslovanja društva, posebno vodeći računa o zaposlenicima, dobavljačima, investitorima, potrošačima i ostalim partnerima”.

Agrokor poručuje da ima izrazitu podršku investitora koji aktivno učestvuju u procesu te će javnost pravodobno izvijestiti o postignutim rezultatima. Neslužbeno se saznaje da su pregovori s postojećim kreditorima već dali određene rezultate. U poslovnim krugovima se spominje kredit od 100 miliona eura koji je nedavno Agrokoru odobrio Sberbank, vjerojatno kao dio aranžmana koji uključuje angažiranje globalne konzultantske kuće Alvarez and Marsal.

Spomenuti konzultanti predložit će rješenje restrukturiranja koncerna, što je jedan od uvjeta daljnjeg angažmana vjerovnika u iznalaženju rješenja nastale situacije. Prema posljednjim informacijama, investitori su jučer popodne odobrili dodatnu tranšu novca Agrokoru kojim se osigurava likvidnost koncerna i plaćanje dobavljačima.

Što ima reći Todorić

Nije upitno da svi žele pomoći Agrokoru, ali bi svi htjeli čuti što Ivica Todorić kaže o svemu: hoće li se povući, hoće li naći novog kreditora ili će prodavati kompaniju? Za sada sve upućuje na to da Todorić ne razmišlja o povlačenju te da radi na tome da na tržištu nađe svjež novac. Ruska Sberbanka slovi kao najizvjesniji potencijalni partner. Rusi kažu da ne žele preuzimati Todorićeve kompanije ni ulaziti u suvlasništva, ali traže garanciju da će vratiti dosad uloženih oko 1,2 milijarde eura. 

Iz Vlade Hrvatske se može čuti da su spremni pomoći u restrukturiranju Agrokora, samo je pitanje po kojem će se modelu to provesti. Jedan dio Vlade zastupa stav da je Agrokoru potrebna finansijska injekcija koja bi služila za podmirivanje dugova prema hrvatskim kompanijama. Ne zna se još kojim putem bi novac došao, ali spominju se evropski izvori s niskim kamatama za koje bi država trebala dati i politička i finansijska garancija. 

- U prvom koraku treba biti fokus na dobavljačima i radnicima – rekao je ministar finansija Hrvatske Zdravko Marić.

Jučerašnji lančani pad vrijednosti dionica svih kompanija izlistanih na berzi pokazuje koliko je intenzivna veza Agrokora i hrvatske ekonomije te da malo ko može ostati po strani. Todorić kao vlasnik 93 posto Agrokora može novac potreban za namirenje obveza osigurati i prodajom dijela koncerna u kojem ima više meta interesantnih potencijalnim kupcima.

Problem je to što bi u ovoj histeriji postigao nisku cijenu. Druga grupa u Vladi temelji svoju sklonost pomoći na povlačenju Todorića, odnosno njegova menadžmenta. Vjeruju da se budućnost kompanije treba prepustiti u ruke vjerovnicima koji bi postavili krizni menadžment i pripremili plan restrukturiranja.

Iako vrlo neslužbeno, taj je dio Vlade uvjeren da Todorić više ne smije biti većinski vlasnik. Dogodi li se da ijedan od vjerovnika kojima Agrokor duguje više od 60 dana blokira kompaniju, propisi su vrlo jasni i u tom slučaju došlo bi do predstečajne nagodbe, odnosno stečaja, što niko ne želi. Vlada zbog više od 60 hiljada ljudi koje u ovom trenutku diljem regije zapošljava Ivica Todorić, a naročito onih 40-ak hiljada koji rade u Hrvatskoj, te brojnih kompanije ovisnih o Agrokoru mora smiriti situaciju.

Državi Hrvatskoj su ruke vezane u smislu da ne može odobriti direktnu pomoć Agrokoru, ali sve su Vlade Evropske unije neformalno i lobiranjem pomagale svojim strateškim kompanije u teškoćama, bile one privatne ili državne.

Agrokor se godinama zaduživao po iznimno nepovoljnim uvjetima, za što je dijelom zaslužna i država i njezin loš kreditni rejting. Dok su Lidl i Kaufland kroz njemačku Schwartz grupu za širenje na jugoistok Evrope, uključujući i Hrvatsku, dobili 900 miliona eura kredita s kamatom od oko jedan posto od Svjetske banke i EBRD-a, Agrokor je godinama plaćao kamatu i do 10 posto.

Domaće banke dobro su zarađivale na kreditima Todoriću, a sad imaju 16 milijardi kuna gotovine na računu za koji nema potražnje, ali nisu skloni preuzeti rizik i tako pomoći domaćoj ekonomiji da prebrodi ovu krizu. Agrokor u svom sastavu ima 60-ak kompanija. Posjeduje brojne koncesije na zemljišta i izvore pitke vode, a treba se sjetiti u kakvom su stanju bili PIK-ovi i mesna industrija kada ih je država gurnula pod Agrokorov kišobran.

Krajem ima niz tehnološki visoko opremljenih kompanija koje su konkurentne na svjetskim tržištima i koje će bez obzira na vlasničku strukturu biti i dalje okosnica hrvatske ekonomije. Toga mora biti svjestan i Ivica Todorić. Nesumnjivo je da on jest vlasnik koncerna, ali važnu riječ, pa potencijalno i udjel, imaju i njegovi vjerovnici.