Na sceni Sarajevskog ratnog teatra (SARTR) publika će 17. i 18. oktobra imati priliku gledati klaunovsku predstavu „Komšizluk“, čiju režiju potpisuje Belma Lizde-Kurt. Predstava je pretpremijerno izvedena prošle godine na Dan djeteta, 21. novembra, dok je premijera bila 2. decembra u Bosanskom kulturnom centru (BKC).
Sreća ili tuga
- To je teatar neverbalnog karaktera, gdje se priča zasniva više na likovima i njihovim međuodnosima, a ne na tekstu. Ovakav koncept se zaista dopao publici. Brzo, zabavno, jednostavno, zaigrano i smiješno. Klaunovski teatar je fizički, koji zahtijeva vrlo sposobne glumce, snažne psiho-fizičke forme. Glumci moraju biti spremni za direktnu komunikaciju s publikom i sposobni za prilagođavanje reakcijama publike. Klaunovi ulaze među publiku da bi je potakli da aktivno učestvuje. Međutim, naši klaunovi nemaju crvene noseve, široke pantalone i velike cipele, na koje stalno podapinju. To su teatarski stilizirani likovi, koji imaju tendenciju da pretjeruju. Oni su beskrajno iskreni, što dovodi do prenaglašeno smješnog ili tužnog osjećanja kod publike – govori nam rediteljica Lizde-Kurt.
Dodaje da su ovakve predstave veoma popularne u Francuskoj i Rusiji, jer je to teatar i za roditelje, nane, bake, dede, djecu... a da je takav koncept ritualnog porodičnog odlaska u teatar veoma značajan i potreban za razvoj kulture odlaženja u pozorišta.
Idealna opcija
- Mislim da je scena SARTR-a idealna za „Komšizluk“, prvo zbog publike koja je navikla na teatarski provokativnu različitost. Također, sama scena, njena veličina i intimnost, su idealna opcija. Ono čime se mi bavimo su intimni problemi današnjeg čovjeka iz BiH. Pokušavamo secirati otuđenost, zatvorenost, frustraciju, bijes, letargiju, sve izvrnemo naopako i malo ismijemo – kazala je Lizde-Kurt, dodavši da ima mnogo novih ideja, ali ne i konkretnih planova za druge projekte.
Ponosna sam na Aleša
Direktor SARTR-a je rediteljicin suprug Aleš Kurt.
- Aleš živi umjetnost svaki dan, misli i osjeća je. Odan je stvaralaštvu. Voli je i cijeni, bez obzira što umjetnost, pa i umjetnici u BiH, „odumiru“ i što u BiH ima više, doslovno, gladnih ljudi nego onih duhovno gladnih. Ili si umjetnik ili nisi. Nema prilagođavanja. A, Aleš jeste umjetnik. U potpunosti neprilagodljiv, tako da, naravno da sam ponosna. Uopće ne sumnjam u njega. Sumnje imam u sistem, ako se to može reći, jer sistem ne postoji – iskrena je Lizde-Kurt
