Još kao petogodišnja djevojčica Tamara Ljubičić iz Novog Sada znala je da će ples biti veliki dio njenog života. Prije Osnovne baletske škole, išla je na ples i gimnastiku, ali kaže da je balet ono što joj se dopalo već nakon prvog časa.
Već devet sezona je članica ansambla Sarajevskog baleta i ostvarila je brojne uloge. Da je sve u njenom životu vezano za balet, pokazuje i činjenica da je njen zaručnik Boris Vidaković, također, baletan, koji je, isto kao ona, angažiran u anasamblu Sarajevskog baleta.
Tamara je govorila o svojoj ljubavi prema baletu, šta ju je najviše privuklo, o svojim ulogama te o Borisu i njihovom zajedničkom životu, ali i o održavanju linije balerine. Osvrnula se i na "Balet Fest Sarajevo", koji je započeo 21. septembra, na kojem njen ansambl ove godine neće učestvovati.
- Tako je isplaniran program festivala. Proteklih godina smo imali priliku da prikažemo neke od naših predstava. U programu su svakako divne predstave drugih kompanija, koje sarajevska publika možda nije imala priliku da pogleda, a sada će biti izvedene na sceni Narodnog pozorišta. Učestvovat će igrači iz Ljubljanskog baleta, Bitef kompanije iz Beograda, kao i "Balkan Dance Project" - kazala je Ljubičić.
Kakav značaj ovakav festival ima za BiH i regiju?
- Značaj ovog festivala je, prema mom mišljenju, ogroman kako za našu publiku i uopće kulturni razvoj u smislu baletske umjetnosti u BiH i regiji, tako i za nas, igrače, koji imamo priliku da upoznajemo i razmjenjujemo iskustva s kolegama iz drugih pozorišta. Predivna stvar za mene koja se dogodila prošle godine na "Balet Festu" je to da su gostovali igrači iz svih pozorišta bivše Jugoslavije. Mislim da je ovo samo početak lijepe saradnje između pozorišta s ovih prostora. Svakako ću pogledati sve predstave, to je nešto što stvarno ne bih propustila.
Ostvarili ste brojne uloge, možete li izdvojiti omiljenu?
- Uh, veoma je teško izdvojiti bilo koju ulogu. Svaka predstava i svaka uloga je drugačija, proživljavam drugačiju emociju i sve su mi drage.
Koliko se, u prosjeku, pripremate za novu ulogu i koreografiju?
- Zavisi kako za koju predstavu, obično, da bi se postavila i uvježbala predstava, treba i nekoliko mjeseci. To je proces u kojem se stvara novo djelo i mnogo ljudi je uključeno u pripremu jedne baletne predstave. Tu su i kostimografi, scenografi i kompozitori, koji za svaku novu predstavu prave, također, svoja umjetnička djela. Za mene je to posebno uzbudljiv proces i obožavam rad na novim predstavama, jer svako od nas ostavi trag i donese dio sebe u samo djelo. Naravno, kada se to publici i dopadne, to je, onda, uspješna predstava.
Kako održavate liniju balerine?
- Kada nekome kažem da sam balerina, uvijek me prvo pitaju kako uspijevam da stojim na prstima. Meni je to simpatično, mada biti balerina nije samo stajanje na prstima. Prema mom mišljenju, balet je način života. Sve u mom životu od pete godine posvećeno je upravo baletu. Način ishrane je veoma bitan upravo zbog pravilnog održavanja funkcije mišića, kostiju i uopće cijelog organizma. Tokom pripreme predstave ponekad i po cijeli dan provodimo u baletnoj sali uvježbavajući određene pokrete. Naše tijelo svakog dana trpi veliki napor pa je tako i zdrav način ishrane veoma bitan da ne bi došlo do povreda i da bismo se što duže mogli baviti ovom profesijom.
Šta poslije
Do kada se balerina može profesionalno baviti baletom? Jeste li ikad razmišljali o tome čime ćete se baviti nakon baleta?
- Obično je to do neke 42. ili 43. godine, mada zavisi od igrača do igrača. Mnogo faktora je uključeno u to do kada balerina može aktivno da igra. Način ishrane, vježbanja i održavanja tijela je, također, veoma bitan. Uglavnom je to individualna stvar i svaki igrač osjeti kada je dostigao svoje krajnje mogućnosti. Naravno da svaki igrač razmišlja šta poslije. Mislim da će to biti vezano za balet, još nisam sasvim sigurna u kom smislu, možda rad sa mladim igračima ili slično. Voljela bih da svoja iskustva kasnije prenesem nekome i možda ukažem na neke stvari koje ja u tim godinama nisam znala.
Na daskama koje život znače, pronašli ste i ljubav Borisa Vidakovića, s kojim i igrate.
- Boris i ja smo zajedno došli iz Novog Sada, a Sarajevo je za nas bilo veliko iskustvo, samim tim što smo započeli svoj zajednički život ovdje. U našem slučaju, ljubav između kolega je nešto što je zaista divno. Naša profesija je veoma teška i veliki dio dana, ponekad i cijeli dan, provodimo u sali u pozorištu, uvijek smo zajedno. Naravno, u sali je to profesionalan odnos, ali svakako ono što je meni najljepše u cijeloj toj priči je to što imam nekoga ko će mi uvijek dati iskrene kritike i biti podrška. Naravno, posao nosimo kući, to je prosto nemoguće izbjeći, mada se ni ne trudimo, jer tako dolazimo do nekih ideja kako da neke stvari u baletu uradimo što bolje i šta je to što ne radimo kako treba. Još ne razmišljamo o samom vjenčanju, mada već devet godina živimo zajedno pa nam je to i isto, samo što nije zvanično.
Alisa u zemlji čuda
Tamara je igrala i glavnu ulogu u predstavi "Alisa u zemlji čuda" srbijanskog koreografa Aleksandra Ilića, čija je premijera održana u Sarajevu.
- Rad s Aleksandrom Ilićem je posebno iskustvo. To je bio prvi put da sarađujemo, što mi je posebno drago, jer je stil njegove koreografije nešto što do sada mi, kao ansambl, nismo imali priliku da prikažemo krož repertoar. Aleksandar je imao jasnu viziju kako Alisa treba da izgleda, ali mi je kroz rad dozvolio da iskažem svoju kreativnost i da napravim ulogu onako kako ja osjećam.
Preciznost profesije
- Kao i svaka djevojčica, i ja sam mislila da ću odmah obuti špic-patike, obući kostim i uživati igrajući na sceni. No, do tog momenta je prošlo dosta vremena, učenja i rada u sali. To me nije udaljilo od baleta, čak, naprotiv, još sam više zavoljela balet i samu preciznost ove profesije – govori nam Tamara.
